Tajland je pao na treće mjesto kao izvoznik riže
Nakon što je gotovo 50 godina bio najveći svjetski izvoznik riže, Tajland ove godine na treće mjesto. Indija preuzima prvo mjesto, a Vijetnam je tijesno drugi. Prema američkom ministarstvu poljoprivrede, Tajland će ove godine izvesti 6,5 milijuna tona riže dok će Indija i Vijetnam izvesti 8 odnosno 7 milijuna tona riže.
Tajlandski izvoznici riže očekuju izvoz od 6,45 milijuna tona, no u to ne vjeruju u Ministarstvu trgovine. Tajland će ove godine izvesti najmanje 8,5 milijuna tona, kaže ministar Boonsong Teriyapirom (trgovina), a stalni tajnik ministarstva čak se kladi na 9,5 milijuna tona.
Ministar svoju prognozu temelji na pregovorima koji su vođeni s raznim zemljama. Indonezija, Irak, Obala Bjelokosti i druge afričke zemlje željele bi kupiti rižu izravno od tajlandske vlade. Ali do sada niti jedna unca riže nije prošla tim putem.
Problemi s izvozom tajlandske riže nastaju zbog hipotekarnog sustava riže, koji je ponovno uvela Yingluckova vlada. Vlada plaća 15.000 bahta za tonu bijele riže (neoljuštena riža) i 20.000 bahta za Hom Mali (jasminova riža). Te su cijene oko 40 posto iznad tržišne cijene. Otkako je sustav stupio na snagu u listopadu, vlada je izgubila 250 milijardi bahta na otkupljenoj riži.
Ministar Boonsong kaže da vlada ne planira promijeniti sustav. 'Tajlandska riža je u svijetu prepoznata kao bolja kvaliteta od vijetnamske riže, stoga je razumno da se tajlandska riža kotira više.'
Boonsong sigurno pati od amnezije jer je slavnu tajlandsku rižu s jasminom 2011. pobijedila burmanska sorta pearl paw san. U natjecanju koje je organizirala Svjetska konferencija trgovca rižom Rice Trader u gradu Ho Chi Minu, odabrani žiri poznavatelja riže preferirao je burmansku rižu zbog njezine jedinstvene arome, čvrstoće i lijepe teksture. Drugi su i ranije isticali da vijetnamska riža nije inferiorna od tajlandske.
Izvoznici su u srijedu pozvali vladu da proda kupljenu rižu jer je ponuda slaba. To će morati učiniti po nižoj cijeni od one koju je za to platila.
Tajlandska izvozna cijena jučer je iznosila 585 USD po toni u odnosu na 527 USD prije godinu dana. Hom Mali košta 1.084 dolara u usporedbi s 1.010 dolara prije godinu dana. Na temelju ovih brojki, stalni tajnik obrušio se na (prethodnu) vladu Abhisita. Prema njegovim riječima, sustav te vlade rezultirao je gubitkom od 50 milijardi bahta, ali nije vidio šanse za povećanje cijena riže. Za razliku od sadašnje vlade, vlada Abhisita nije kupila rižu, već je platila razliku između tržišne i referentne cijene.
haha još jedan dobar primjer kako je državna intervencija pogubna za gospodarstvo. Što manje vlade to bolje!
To mora biti moja matematika, ali ako vlada plati 20.000 bahta za tonu hom mali riže i proda je za 1.084 USD, mislim da ostvaruju veliki profit. Pretpostavljam tečaj od 31 bahta po USD. Preračunato u bahte, tada se ostvaruje (1.084 x 31 =) 33.604 – 20.000 = 13.604 bahta dobit; u USD to je 1.084 – (20.000 / 31 =) 645 = 438 USD dobiti. To su marže od oko 70%! Mogu zamisliti da još ima troškova, ali da bismo prodavali s gubitkom, oni dakle moraju biti veći od 70%. Može li mi netko ovo objasniti?
Usput, još uvijek ne razumijem cijeli sustav hipoteka. I prije sam napisao da ništa ne prodajemo i ne stavljamo pod hipoteku državi, nego jednostavno prodajemo na tržištu. Dobivamo iste cijene, a ponekad čak i malo više od (kineskog) trgovca rižom. Problem za mnoge poljoprivrednike je taj što su posudili novac od BAAC-a (Banka za poljoprivredu i poljoprivredne zadruge) i MORAJU joj prodati svoju rižu kao godišnju otplatu zajma. Tako da su jednostavno zapeli. Ne mislim da cijeli hipotekarni sustav pruža poljoprivrednicima u Tajlandu nešto dodatno.
Dragi Bacchus,
Pogriješili ste u izračunu. Tona Hom Malog bez ljuske nije jednaka toni Hom Malog mljevenog. Ne uzimate u obzir gubitak težine. Zatim tu su troškovi skladištenja, mljevenja, transporta i administracije.
Već je objavljeno: 1 milijun od 3,8 milijuna uzgajivača riže ima koristi od hipotekarnog sustava. Ostali proizvode premalo ili svoju rižu prodaju posredničkom trgovinom.
Mislim da sustav nije toliko kompliciran. U osnovi je to sustav subvencija, koji državu košta puno novca jer se kupljena riža mora prodati s gubitkom, jer je tajlandska riža preskupa na izvoznom tržištu u usporedbi s rižom iz Indije i Vijetnama.