Dnevnik Keesa Roijtera (5): Samo još jedna nedjelja u prosincu

Ustala sam u 8.30 sati. Pon je dolje pola sata, već je popila prvu kavu. 

Izmolila je svoju malu molitvu, kao i uvijek. Sve dok smo zajedno. Pon je katolkinja, što je u njenom slučaju jako isprepleteno s budizmom. Ja osobno ne volim crkve i ono što ide uz to. Tako da ne vjerujem ni u što.

Mislim da budizam ima nešto tajanstveno u sebi. I lijepo je vidjeti kako Pon to kombinira. Iako ne vjerujem, Pon će se pobrinuti da dođem u raj, kaže ona. Lijepo od tebe i lijepo je znati. Tako da će to biti u redu.

Skuham si šalicu kave (Senseo) i kao i uvijek narežem komadić kobasice na male komadiće koje stavljam u zdjelicu s hranom našeg psa Boefa. Zatim preko toga zagrabim malo pseće hrane. U hodniku je plastična posuda s hranom za pse na kojoj se nalazi ventil.

Idem s rukom u kantu u potrazi za lopaticom. U trenutku kad napunim lopaticu, nešto mi skoči na ruku. Kao da me zmija ujela, trzajem ruku s već napunjenom žlicom iz posude. Što se ne može u tako maloj lopati. Izgleda da je bomba bačena u hodnik.

Kakvo slatko lice; on mora biti spašen

Moj dan je počeo. Pon dolazi vidjeti što dovraga opet radim. Ima nešto u toj posudi, kažem i pažljivo podignem poklopac. I gle malog miša, malenog mišića. On ili ona skaču i skaču, ali kanta je skoro prazna, neće uspjeti. Mora izaći, kaže Pon. Kakvo slatko lice, treba ga spasiti.

Ne mogu ga zgrabiti jer ću ga s tim mojim velikim pandžama naravno smrskati do smrti.

Pon brzo navuče rukavice u slučaju da ugrize. One kućanske rukavice od lateksa. To će pomoći ako ugrize, kažem.

Edwin, naš najmlađi sin, sada je također ondje, zabrinut za svoju majku. Boji se da će uskoro morati ići kroz život s jednom rukom. Drugu koju joj je iz tijela otrgnuo divlji miš. Ed će to organizirati: plastična posuda preko njega, gurnite poklopac ispod nje, Kees je gotov.

Posuda je na stolu s nekoliko rupa na poklopcu, inače će umrijeti. A to nije dopušteno. Prethodni dan sam se oduševio kad sam htio nešto učiniti s onim miševima koji redovno tulumare ispod hladnjaka.

Što je sad s mišem?

I tako se rano ujutro susrećemo s problemom: što učiniti s mišem? Ne sviđaju mi ​​se te kučke. Pošto susjedi imaju dvije mačke, one su se u velikom broju doselile kod nas. Ipak, nikad ne bih naudio životinji. Pon povlači pladanj prema sebi i gleda me kao da sam najveći masovni ubojica na planetu.

U međuvremenu se pridružilo nekoliko kavopija i puno se raspravlja o tome što učiniti s mišem. Ništa nije dobro.

Predlažem da ga odvedete u zoološki vrt u Amersfoortu. Sigurno ga žele tamo. Ljutit pogled Pona. Bit će to dan s rupom. Edwin i njegova djevojka ponijeli su pčelicu sa sobom i pobrinut će se da dobro završi. Problem riješen.

Boef je slatka životinja, volim ga

Zbog sve te gnjavaže, netko je ostavio vrata otvorena i moj gromovnik Boef je iskoristio priliku da izađe sam. Mogao bih opet trčati po cijelom Kerkelandeu da tražim tu gromoglasnu zvijer. Nekoliko puta dok sam trčao uzviknuo sam riječ koja počinje s Bog……… Potpuno u dronjcima vraćam se kući bez Boefa. Sjedi sa svojim dupetom u mojoj ležaljci i nasilno maše. To je slatka životinja, volim ga.

Najradije svoj dan bez problema započinjem šalicom kave. Pola sata odmora, da tako kažem. To obično funkcionira ako ustanem u isto vrijeme kad i Pon. To danas nije uspjelo. A dan još nije gotov.

Bit će to pakleni dan

Pon misli da smo zakasnili s božićnim drvcem. I da se to treba dogoditi danas. Bit će to pakleni dan. Imamo takvo umjetno stablo. Grančice su godinama postale malo mlohave zbog brojne uporabe. Ako nešto objesite na nju, grančice se njišu naprijed-natrag i lopta uvijek visi gdje ne treba. Zatim se malo savijte. Tada lopta uvijek grmi s druge grane; to se događa cijelo vrijeme.

Kuglica konca sa lampicama koje ne svijetle nakon sortiranja jer je jedan komad. I onoga tko je to izmislio treba napucati u dupe. Unatoč tome što su kuglice cijelu godinu u kutiji na tavanu, uvijek se nađe koja pokvarena. Ne znam zašto. Ali to je moja krivnja, prema Ponu, jer sam nepristojna.

Kažem Ponu da je to zbog onih miševa. Ulaze u te kutije tražeći hranu. Budući da su ljuti što u njoj nema hrane, šutiraju te lopte. Bijesni miševi. Uvijek mogu tako dobro vidjeti iz Ponina izraza lica što osjeća i misli. To sve opet čini zabavnim. Dok se jače smijem, njezin se pogled smrači.

Pon je bijesno pogledao susjeda; nije dobio kavu

Svratio je i susjed. Pronašao je novi način da se riješi miševa. Jeste im škodi, kaže (pametnjaković), ali ih isuši, pa ne smrde. Pon ga je ljutito pogledao, kavu nije dobio.

Pon uskoro mora proraditi. Ostao sam sam s tim trulim drvetom. Jednom kada je gore, opet mi se sviđa. Samo čekam da šefica dođe kući da vidim može li dobiti njezino odobrenje. Dan je prošao bez incidenata vrijednih pažnje.

Idem napraviti večeru: goveđi gulaš. Lijepo. U međuvremenu na blogu. Život ipak nije tako loš.

Kakve veze moj komad ima s Tajlandom? Zapravo ne toliko, ali to je također mogao biti dan u životu mene i Pona u Tajlandu. S tom razlikom što je taj miš mogao biti užasan otrovni pauk. I da me možda zbog toga više nikada nisi čuo. Zato sam to napisao.

Srdačan pozdrav od Pona i Keesa. Želimo vam svima sretne praznike. I ugodan doček Nove godine.

Prethodni doprinos Keesa Roijtera bio je 11. prosinca na Thailandblogu: Politika uništava više nego što voliš.