Songkran

Travanj je i stoga je vrijeme da brojne zemlje jugoistočne Azije svečano zatvore godinu i uvedu novu godinu. U Tajlandu po tome poznajemo Songkran festival. Tradicionalna slavlja u hramovima manje su poznata od bučnog igranja s vodom i kod Tajlanđana i kod stranaca.

Još malo pa je vrijeme, bog sunca već grije zrak, iako se to u dijelovima Tajlanda događa vrlo drastično s visokim temperaturama i do 40 Celzijevih stupnjeva. Zov sunca zove vodu, ne samo u Tajlandu nego iu susjednim zemljama koje povezuje “vodena kultura”. Prilika da iskusite tu vodenu kulturu u, na primjer, Luang Prabangu, Jinhongu, Mandelayu ili Siem Reapu postala je vrlo laka zbog brojnih niskobudžetnih zračnih prijevoznika. Posvuda ljudi mogu sudjelovati u bacanju kanti punih vode, plesati i pjevati i moliti se za dobar početak nove godine.

Evo nekoliko primjera gdje možete uživati ​​u vodi i kulturi sljedeći tjedan:

Thingyan u Burmi (SOMERK WITTHAYANANT / Shutterstock.com)

Mandalay, Myanmar 13. – 15. travnja

Poznat kao Thingyan, u Mianmaru također uključuje ekstremno bacanje vode (ovisno o dobi) ili blago prskanje ruku i stopala drugih ljudi. U Mijanmaru se Nova godina dočekuje jednotjednom proslavom u cijeloj zemlji, ali najbolje mjesto za proslavu je Mandalay, gdje se radnja i proslava odvijaju oko gradskog opkopa i zidina palače Mandalay. Uz ceste su postavljene velike i male pozornice za pjevanje i ples. Šarene povorke i povorke dodaju karnevalski ugođaj.

Luang Prabang, sjeverni Laos od 14. do 16. travnja

Da tradicionalna proslava Nove godine treba dom, vjerojatno bi odabrala Luang Prabang – atraktivni grad na obalama rijeke Mekong u sjevernom Laosu. Legenda kaže da je kralj Kabilaprom imao sedam kćeri (poznatih kao Nang Sangkharn). Međutim, izgubio je izazov s Thammakumanom i kazna mu je bila odrubljivanje glave. Ali glava monarha ne bi smjela dodirivati ​​tlo pa je njegova glava stavljena na pladanj i čuvana na planini Krailard. Svake godine glavu je nosila niz planinu jedna od njegovih kćeri u procesiji za Sang Klan Long Festival. Legenda se zatim rekonstruira tijekom Pi-mai Lao (laoške nove godine) na kipu Bude u Prabangu, sa starijim redovnicima koji sjede na palanquinima i sudjeluju u procesiji. Lijepe lokalne dame tada se natječu za titulu kraljice Sang Klana.

Posjetite i obale Mekonga 14. travnja i divite se tisućama pješčanih stupa. Mještani ih prave kako bi otjerali zle duhove od proslave Nove godine.

Jinhong, jugozapadna Kina 13. – 16. travnja

Vodeni festival vrlo je istaknut u Jinhongu jer omogućuje mještanima da svakodnevno zarađuju turističke dolare. Za oko 50 yuana (280 bahta) turisti mogu uživati ​​u bacanju kanti vode na lokalno stanovništvo - uglavnom mlade žene u šarenim kostimima. Ali pravi posao dolazi kada grad slavi Novu godinu Dai. Tri će dana ulice i okolna sela biti potpuno mokri dok se mještani međusobno bacaju kantama vode, crijevima, raspršivačima i balonima napunjenim vodom. Nitko ne ide kući suh. Također pogledajte kulturne predstave i utrke zmajevih čamaca s obala Mekonga (ili Lanchanga kako ga zovu Kinezi).

Sankranta (F. Widjaja / Shutterstock.com)

Siem Reap, Kambodža od 13. do 15. travnja

Angkor Wat, sa svojim rustikalnim kanalima, gotovo je savršeno mjesto za festival vode. Siem Reap, nekoć sjedište i duša kambodžanske umjetnosti i kulture, slavi Sankrantu. Ove godine očekuje se više od 500.000 posjetitelja za izvedbe tradicionalnih kmerskih umjetnosti i igara.

Pročitajte cijeli engleski članak u časopisu The Nation: www.nationmultimedia.com/travel/A-slashing-good-time-30283382.html

8 odgovora na “Festivali vode u jugoistočnoj Aziji”

  1. Karel kaže dalje

    Moja žena iz Issaana doživljava Sonkrangh na tradicionalan način…Ona ide s prijateljima na groblje, uzima kosti sa “zida”, opere ih vodom i vraća nazad… To je pravi Sonkrangh….

  2. teos kaže dalje

    Možda je tako u Isanu, ali Songkhran bi trebao biti sljedeći. Starci iz sela prikazani su jedni pored drugih, a mlađi naraštaji prolaze jedan po jedan i nakon čekanja polijevaju ruke vodom. Budući da sam i ja sada jako star, dolaze mi nećaci i nećakinje i kćer mi pere noge i polijeva mi ruke, doma. Tamo gdje ja živim, u selu, voda traje samo pola dana, od 1 do 1 sati, onda svi idu kući. Prije i poslije toga još uvijek možete kupovati i hodati suhi po ulici.

    • Jacobus kaže dalje

      Otprilike isto je i u Ayutthayi, mi to radimo s obitelji moje supruge…
      Ali osim toga postoje namjenska područja gdje se voda može bacati... po želji, ali između određenih vremena
      Mi sami sjedimo u hramu blizu kuće bake i djeda / sabirnog mjesta i tamo je prisutna vatrogasna brigada s vodom i glazbom i plesom.
      Previše dosadno za mlade tako lijepo i tiho...

  3. jinghong kaže dalje

    Bio sam prije nekoliko godina u JH na Loy Kratongu i ne mislim da je išta poduzeto po tom pitanju. Samo su neki pravi Tajlanđani donijeli balone.
    Ali: za gostujuće kontinentalne Kineze postoji izvedba svakog dana s ulaznicom tog festivala udaranja vodom, čak se tako zove na kineskom. Lokalna brdska plemena dodatno zarađuju.
    Taj bijeli pikap na vrhu kaže da je borikarn besplatan i da to nije mjanmarsko ili lao pismo.

  4. posuditi kaže dalje

    Nažalost, nitko sada ne spominje da je ove godine zabranjeno bacanje i bacanje vode i baruta, dopušteni su samo tradicionalni obredi sa starijim osobama

    • Petar (bivši Khun) kaže dalje

      Da, ali očekujete li da se svi pridržavaju? Barem ne ja.

  5. Massart Sven kaže dalje

    Mislim da ove godine u Mianmaru neće biti slavlja s obzirom na državni udar i prosvjede.

  6. Jacobus kaže dalje

    Ovo je smiješno, dakle još jedan James u Ayutthayi.
    Pozdrav imenjače.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu