Wai ili ne Wai?
U Nizozemskoj se rukujemo. Ne u Tajlandu. Ovdje se ljudi pozdravljaju s 'wai'. Sklopite ruke kao u molitvi, u visini (vrhovima prstiju) brade. Međutim, postoji mnogo više od toga…
“Sve su svinje stvorene jednake, ali neke su jednakije od drugih.” Rekao je George Orwell u Životinjskoj farmi. Moguće, a sigurno u Tajlandu. Svatko ima drugačiji društveni status. Čak ni jednojajčani blizanci nisu isti: postoji najstariji brat ili sestra i najmlađi brat ili sestra. Čak i ako je razlika u rođenju pet minuta, najstariji je 'phi sau' (najstariji brat/sestra), a drugi je 'nong sau' (najmlađi brat/sestra).
Dobro, ali kakve to veze ima s pozdravima? U Tajlandu sve. Na Zapadu nema velike razlike tko im prvi pruži ruku da ih pozdravi. U Tajlandu socijalno niži uvijek pozdravljaju socijalno višeg. On ili ona pravi wai s više poštovanja držeći vrhove prstiju više i eventualno malo dublje naginjući glavu. Društveno superiorniji odgovara na to 'wai', i to nešto manje.
Redovnici ne čekaju. Ponekad kimaju. Za ostalo, svatko čeka drugoga, ovisno o svom društvenom statusu. Učitelja uvijek čekaju njegovi učenici, ali on sam čeka ravnatelja ili visokog državnog dužnosnika. Djeca čekaju svoje roditelje i tako dalje.
U supermarketu ili restoranu obično ćete dobiti pun poštovanja na blagajni. U tom slučaju nemojte čekati natrag! Prijateljski kimnite ili se nasmiješite. To je više nego dovoljno.
Sami to ne primjećujete, ali kad uzvratite, to je otprilike isto kao da odgovorite 'Hvala što ste posjetili AH' uz dubok naklon blagajniku i kažete 'ne, ne, ne, bilo je izuzetno ljubazno ti. da mi dopustiš da obavim kupovinu s tobom'.
Izvor: Dutch Association Thailand
Od Njegovog Veličanstva Kralja doista se očekuje da redovniku da wai u službenim prilikama. U tajlandskoj hijerarhiji, redovnik, kao predstavnik Buddhe, stoji iznad kralja. Naravno, redovnik ne čeka natrag.
Udaljeni uvjeti?
Moja smjernica je "bih li (preuzeo inicijativu da se rukujem) u Nizozemskoj"? To i naravno shvaćanje da postoje razne pozicije u Tajlandu koje su više ili niže od vas na temelju godina, profesije/ranga, itd. Kada izađete jesti, ne rukujete se s osobljem, tako da ne čekate, prodavač automobila ti pruži ruku u nizozemskoj da se ne moraš odreći toga i tako dalje. Dovoljan je osmijeh i/ili kimanje u znak ljubaznosti. Čak i kao autsajder, izvedba neće uvijek biti savršena (npr. nekoga morate upozoriti na puno viši status držeći ruke više i sagnuti se malo dalje od nekoga tko je nešto više na ljestvici), ali otprilike to uspjet će. Lijepo da se ne osramotiš. Pokazujući svoju dobru volju i namjere nećete nikoga uvrijediti.
Waien, pa ponekad vidim strance koji hodaju cijeli dan, kod poštara kod samo ljudi na ulici, itd., itd. Ali ako stvarno obratite pažnju, tajlandski vjetar uopće ne puše tako često, Skoro nikad prva ne čekam, kao moja starija Tajlanđanka.susjedi ponekad zavape, ja im naravno uzvraćam, ali obično je to to.
Iz kulturološke perspektive, ne bi li bilo s više poštovanja čekati svoje starije susjede umjesto njih vas? (Ili ste 'stariji' od svojih susjeda?) U tom slučaju, godine su pokazatelj, koliko sam shvatio?
Dragi Mike,
Ne treba čekati na sve, a ne kada je u pitanju naša upotreba prema starijim osobama.
Rukovanje zapravo nije isto što i wai.
Ima veću vrijednost ako stvarno više poštujete više ljude, a ne starije.
Ako dobijem hranu u trgovini, neću dati wai (jednostavno).
Jednostavno kimanje glavom ili lijep kontakt očima govori sve, bez obzira ima li ovaj muškarac/žena 16 ili 80 godina.
Met vriendelijke groet,
Erwin
Dragi Erwine,
Prestao sam puhati prije mnogo godina.
Kao Farang samo namigujete.
Johan
Čini mi se da je to i posebno higijenska prednost. Barem se ne morate rukovati s nekim tko dođe iz wc-a a da ga nije oprao.
Ili kašlje i prska u njegovu desnu ruku i razmazuje sve svoje sojeve bakterija po tebi.
Možda malo prljava priča, ali pogledajte malo oko sebe...
Frank F
Kad sam u situaciji čekati nekoga, a imam pune ruke posla, možda to i učinim. Moj wai uzvraćam ljudima koji wai na mene obično je kratak i tih.
Nikada to ne radim u dućanu. Čak ni kod djece. Stariji ljudi rade.
Usput, o tome je nedavno pisalo i na Thaivisi (blog na engleskom o Tajlandu i također dosta dobar blog). Svidio mi se odgovor: trebam li čekati natrag ako me ljudi čekaju: vai nije bio odgovor. Lijepa dosjetka.
Tako je jednostavno, postoji razlika u waiju, pogotovo godine diktiraju kakav wai trebate napraviti.
Pogledajte ovaj link, https://youtu.be/SRtsCuVqxtQ počinje oko 1 minute.
gr Kor
Također možete dati wai, ne kao pozdrav, već kao izraz zahvalnosti. Ako mi je netko, koga inače nikad ne bih pozdravio s wai, dobro pomogao u trgovini ili negdje drugdje, dajem wai s khopkhoen khrap.
Najveća glupost je praviti wai prema konobarici. Tajlanđanin koji vidi faranga da to radi učvrstit će se u svom uvjerenju da su farangi LUDI
Ipak, čak i ako je to iz neznanja i 'nije učinjeno', postoji nešto od poštovanja prema djevojci. Čini mi se mogućim. Kao ljudska bića jednaki smo, ili bismo barem trebali biti.
Bert de Kort,
konobarica je također ljudsko biće i kao što postoje tajlandski čudaci i idioti, tako ih možete podijeliti u kategoriju farrang.
Nije važno što drugi misle o tome što ti ili ja radimo. Mislim da je važnije zašto.
Vidim farange kako prave wai u svakoj prilici, kao što je, na primjer: protiv djece i mnogo mlađih ljudi. Misle da su vrlo pristojni, ali istina je upravo suprotna. Mnogi farangi još uvijek moraju naučiti kada napraviti wai, a kada ne.
U turističkim područjima osoblje je često već 'ozbiljno' vesternizirano.
Na primjer, kad se javim u svoj redovni hotel, zaposlenici idu prema meni ispruženih ruku. Neki su toliko oduševljeni da pruže ruku svaki put kad otvore vrata. U jednom trenutku to mi je postalo malo previše, ali to da budem prvi čekajući osoblje nije bila opcija naravno. To sam riješio tako što sam kratko salutirao s 10-ak metara udaljenosti, prije nego što je pružena ruka. Odmah su shvatili i od tada su svi rado uzvratili pozdrav ili bili prvi koji će to učiniti.
Rijetko naričem, zapravo samo kad se osjećam posebno počašćenim. Na primjer, kad me u lokalu gdje se slavi rođendan, a gdje sjedi osamdesetak ljudi, meni slavljenik/ca ponudi komad najvažnije (ima i u tome hijerarhije) rođendanske torte.
.
U tom kontekstu ne mogu odoljeti a da ne ostavim poveznicu na video na YouTubeu iz 1919(!) o posjetu višim sijamskim krugovima u to vrijeme.
Sluge i gosti doslovce puze po podu kako im se glava ne bi podigla više od one domaćice (koja sjedi). Visina waija je tada očito od sekundarne važnosti, jer se on, više-manje nužno, izrađuje na tlu.
Srećom, to se više ne viđa toliko, osim na svečanim skupovima na kojima je i kralj.
Video traje skoro deset minuta, puzanje se može vidjeti od 02:30.
.
https://youtu.be/J5dQdujL59Q
Prije najmanje 25 godina bio sam u Diamond Cliff Resortu na Phuketu, jednom od najboljih hotela u Patongu, a osoblje u restoranu i dalje je čučalo na gotovo isti način kao na videu. Čak i kada je naručivao kavu, konobar je prvo stajao podalje od gosta da klekne, a zatim je krenuo na jedan bok prema gostovom stolu, što je za mene bilo izuzetno bolno, jer sam tada bila dorasla ovoj kulturi. stranim. Kada sam prije 10 godina ponovno s prijateljem posjetio ovaj restoran, jer sam želio to iskustvo podijeliti s njim, već je bio ukinut i prilagođen modernim vremenima. Ono što još uvijek možete vidjeti posvuda u Tajlandu, a što je još uvijek dio lijepog ponašanja, je činjenica da se ljudi automatski saginju kada prolaze, pokazujući na taj način određeno poštovanje. U ceremoniji koja uključuje kralja, i dalje je lijepo kretati se po zemlji i dati Wai koji je uključen iznad glave, samo što je za Bhuddu to još više.
Nažalost, Dick je u pravu. Tajlanđani jednostavno imaju taj običaj. I njima je to jako čudno i uopće vas ne shvaćaju ozbiljno. Ako odstupite od toga. Imate 5 različitih razina struka. Ali postoje farangi koji djetetu ili kućanstvu daju najveću pomoć. Vjeruj mi, sramotiš se nevjerojatno neugodno s ovim tipom. I mislit će da mora biti vrlo nizak da me samo čeka. To je jednostavno tako u njihovoj kulturi. Uvijek samo podignem ruku da pozdravim susjeda i većina ljudi se slaže.
Poštovani urednici,
Postoji velika mana u priči.
'Postoje najstariji brat ili sestra i najmlađi brat ili sestra. Čak i ako je razlika u rođenju pet minuta, najstariji je 'phi sau' (najstariji brat/sestra), a drugi je 'nong sau' (najmlađi brat/sestra)'.
treba biti > phi-nong chaay/sau (brat/sestra)
Pozdrav Joy
พี่น้อง phîe-nóng već znači braća i sestre (što postoji i u engleskom: siblings). Samo kada želite razlikovati brata ili sestru, dolazi dodatak chaaj ili săaw!
พี่น้อง phîe-nóng već znači braća i sestre (što postoji i u engleskom: siblings). Samo kada želite razlikovati brata ili sestru, dolazi dodatak chaaj ili săaw!
Nakon pet godina u Tajlandu, nisam puno promijenio način navijanja... prije svega sam stranac, a onda je za Tajlanđanina razumljivo da ne znam uvijek kada se odreći. Drugo, i ja starim, pa ne moram čekati na sve. Zatim kimnem i to je također prihvaćeno.
Ono što smatram stvarno izvanrednim je kada ljudi čuvaju osoblje trgovine ili restorana... onda odmah znam da su na odmoru. Čuli su ili vidjeli da ljudi čekaju, ali još ne znaju koga. To već nešto govori o tim ljudima.
Ali često ni ja ne znam... Moja draga žena mi kaže jesam li dobro napravio ili ne, da još učim...
Malo je teže. Za običnu kupovinu ne čekam blagajnicu, ali čekam, na primjer, ako su došli tražiti nešto posebno za mene. Ili na kraju dužeg boravka zahvaliti čistačici na dobroj brizi. I vjerojatno ću to ponekad učiniti krivo, ali sve dok ne čekam svakih 10 metara ili nikad ne čekam, onda se mogu izvući s tim.
Mogu li ovo dodati he Waiju.
Kao osamdesetogodišnjaku rekli su mi da se ne moram vraćati ženama, bila bi to loša sreća.
Ima li još netko iskustva s tim?
S poštovanjem,
Pierre Van Mensel
Mali nastavak mog gornjeg odgovora, kada je pandemija izbila u cijelom svijetu prije dvije godine, postalo je još jasnije da je Wai puno bolji od rukovanja.
Odjednom smo počeli odustajati od poljubaca i pronalaziti svakakve alternative za naše rukovanje koje su se činile koliko smiješnima koliko i uistinu funkcionalnima.
Jedni su počeli lupati šakama, dok su nas drugi, iako smo i mi učili da kihnemo u unutarnju stranu lakta, počeli pozdravljati udaranjem laktova o jedan.
Još jednom, povremeno ste vidjeli druge kako to rade udarajući nožnim prstima, kao da to nije dovoljno smiješno.
Zašto jednostavno ne date Wai svi zajedno umjesto ovih čudnih infleksija koje zapravo nisu imale smisla?
Zapravo, gornja razmišljanja svih falanga malo poboljšavaju razumijevanje.
Ljudi uspoređuju naš zapadnjački način pozdravljanja s tajlandskim načinom.
Primjećujem čiste orijentalne egzotične poglede, kakve zapadnjak želi vidjeti. Orijentalizam bi to nazvao Tino Kuis.
Urednici su to očito primijetili. Ne možete izjednačiti naš zapadnjački način pozdravljanja rukovanjem s tajlandskim waijem. Za njih je to pokazatelj društvenog statusa, točnije osoba koja je na neki način niža (po godinama, novcu, statusu, studiju itd.), morat će odustati. Dakle, nije baš pozdrav! To je također negativan pristup.
Kada se rukujete (tj. dodirnete nekoga) kao što to činimo mi, pristupate toj osobi na čisto ravnopravnoj osnovi. Mi zapadnjaci koji smo svoje apsolutne monarhe doveli na oder i kroz proletersku revoluciju proklamirali jednakost pojedinaca i izjednačavanje klasa nikako ne možemo razumjeti zašto Tajlanđani ponekad pužu po zemlji ili se prave maleni kada ih pozdravljaju. Smatramo da je to ponižavajuće.
Mi slobodni, neovisni, ravnopravni, demokratski zapadnjaci jednom rukom pokazujemo jedni drugima da nismo inferiorni u odnosu na druge.
Imamo i stupnjeve rukovanja kako bismo drugoj osobi pokazali u kakvom smo odnosu, što je pozdravljanje na pozitivan način...
Rukujemo se kruto ako nismo prijatelji, stiskamo se kratko ili niže, ili jako dugo, hvatamo ruku sugovornika objema rukama, dodamo zagrljaj, kratak ili duži, iskren ili ne, i da, kad stari sovjetski štakori se susretnu, može doći do vrlo dugog intimnog zagrljaja.
Ukratko: mi, zapadnjaci, pretpostavljamo da smo jedni drugima jednaki... ali kada se rukujemo pokazujemo koliko je naš odnos hladan ili topao, dakle emocionalna gradacija.
I da, odbiti ruku je stvarno nepristojno. Kako to riješiti? Ako sjednete za jako dugačak stol, nećete ga zaobići, što pokazuje Putin.
Bilo je to zbog korone, čuo sam. Ne, bilo je to oštro odbacivanje jednakosti prema sugovorniku.
Rekao bih da se tajlandski pristup puno više oslanja na hijerarhiju, a nizozemsko/zapadni pristup puno manje, ali ne 100%. Postoji mnogo knjiga i tečajeva koji pokušavaju nekoga naučiti detaljima kako pristupiti i pozdraviti jedni druge u poslovnim ili privatnim odnosima. Ovo s namjerom da ostavite pozitivan dojam na vaš (poslovni) odnos, da jasno iznesete svoj stav i da vas se ne doživljava kao krpu za suđe.
Nisam ljubitelj učenja narodne ili poslovne kulture iz knjige pune grubih stereotipnih skica, možda korisnih za one koji su vrlo nesigurni i radije vide priručnik kao smjernicu umjesto da sami iskuse i saznaju. Ako zanemarimo mudrosti iz knjiga i tečajeva, ja bih ipak tvrdio da se netko, obični nadničarski rob, koji ima susret sa šefom države, premijerom, direktorom itd., ponaša drugačije nego kada dvoje ljudi koji su više ili više susreću se manje jednaki u funkciji, društvenoj klasi itd. Da, također u Nizozemskoj. U Tajlandu je ta poplavna ravnica jako prisutna i ljudi to, pa tako i način pozdravljanja i iskazivanja poštovanja, izražavaju na drugačiji način.
Citat:
'Mi zapadnjaci koji smo svoje apsolutne monarhe doveli na oder i proklamirali jednakost pojedinaca i izjednačavanje klasa kroz proletersku revoluciju nikako ne možemo razumjeti zašto Tajlanđani ponekad pužu po zemlji ili se prave vrlo maleni kada nas pozdravljaju. Smatramo da je to ponižavajuće.”
Mi i oni. Uvjeravam vas da većina Tajlanđana također smatra klanjanje i puzanje ponižavajućim i žele to promijeniti. Vrlo dobro razumijem zašto Tajlanđani još puze i žele ga se riješiti.
Uistinu, još uvijek postoji hijerarhija u Nizozemskoj i težnja za većom jednakošću u Tajlandu. Dakle, nismo toliko različiti. Ali čini se da je zabavnije uvijek naglašavati 'biti drugačiji'.
Nakon 30 godina života i putovanja po Tajlandu i susjednim zemljama i nakon čitanja svakakvih knjiga i stranica, naučio sam ovo:
1. Nikada ne čekam prvi osim ako se ne obraćam redovniku. Nikada neću upoznati ljude višeg statusa...
2. Ne želim djecu
3. Nema ljudi u ugostiteljstvu i trgovačkom osoblju jer su djeca
4. Nema ljudi u profesijama koje se ne cijene; čistači ulica, čistači kanalizacije i prometna policija (osim ako ova druga ne počne pričati o novcu...)
5. Očisti zmiju otrovnicu iz mog vrta i dobit ćeš najdublji wai ikad (i 200 bahta...)
6. Ja sam u svojim 70-ima i nitko ne očekuje wai od mene. Smijeh je jednako lijep.
7. Bonton se razlikuje po zemlji, pa čak i po regiji.
8. Umjesto nejasnog waija, puno je bolji osmijeh. Cijeni se i progovaranje nekoliko riječi na njihovom jeziku.
Upravo tako. Nije važno hoćete li imati wai ili ne, ali pokažite svoj interes i simpatiju. Osmijeh i kimanje govore toliko toga.
“Nemoj toliko cviliti, tata!” često bi rekao moj sin, ne znam zašto... a onda bih mu ja sarkastično viknula. Dobar je i zahvalni wai.