Vjerni Krachâb – Tajlandske bajke i legende br. 04.

Kako miris lotosovog cvijeta može dovesti do nesporazuma koji ubija dvije zaljubljene ptice tkalje. Ali obje životinje računaju na ponovno rođenje.

Bile jednom dvije ptice tkalje (*) koje su tiho živjele u maloj šumi nedaleko od grada. Gnijezdo im je bilo ispleteno od slame i tako lijepo napravljeno da su svi koji su ga vidjeli kako se ljulja na vjetru zastali da mu se dive. Dva mlada ptića tek su se okotila i otac ptić je svaki dan, s prvim zrakama sunca, izlazio u potragu za njima. Majka ptica ljubomorno je čuvala mlade.

I jednog dana tata ptičica se odvažila blizu grada; ugledao je jezerce s čistom vodom punom prekrasnih lotosovih cvjetova, zaronio na jedan od tih ružičastih cvjetova i uživao u opojnom mirisu. Išao je od cvijeta do cvijeta ne uspijevajući zaboraviti taj miris i na kraju dana dopustio je da bude zatvoren ne razmišljajući o tome. Jer lotos zatvara svoje latice sa posljednjim zrakama sunca, i tu je zatočena dobra ptica...

Plašilo ga je to što je bio u zatvoru; plakao je i borio se iz sve snage, ali uzalud. Jadna ptica tkalja; nitko ne može zamisliti njegov strah kad je pomislio na mlade i svoju ženu. I sjedio je ondje, nesposoban se obraniti, dugi sati straha sve do zore kad lotos ponovno otvori svoje lišće.

Vatra! Vatra!

Više mrtav nego živ, smogao je snage i odletio u svoje gnijezdo. Ali kad se približio, ugledao je gust oblak dima na mjestu gdje živi: u šumi gori požar! Brzo odleti u svoje gnijezdo i svoju obitelj. Nažalost. Mališani su već mrtvi, a majka plače i žali se kraj mrtvih tijela.

Vatra se približava. Ženka ga je vidjela, prišao je bliže unatoč vatri. Ali čovječuljak je još uvijek nosio toliko mirisa lotosovog cvijeta da je ona zaboravila svoju tugu i užasnuto ga pogledala. Tata ptica mogao je objašnjavati što god je htio, ona mu nije vjerovala: bila je uvjerena u njegovu nevjeru. I povikala je:

"Ako se sudbina ikada ponovno rodim, nikad više neću razgovarati s tipom." Zatim je skočila u vatru jer nije mogla podnijeti ovu dvostruku tugu. A čovječuljak ju je slijedio, vičući: 'Zahvaljujući mojoj vjernosti i mojoj ljubavi prema njoj, želim biti njezin odabrani muž nakon ponovnog rođenja.'

I tako je obitelj ptica tkalja umrla prije jednog od svojih ponovnih rođenja. (**)

Preveo i uredio Erik Kuijpers. Naslov: Le fidèle Krachâb, na tajlandskom Vidi više, također: Oiseaux Tisserands. Izvor: Contes et Légendes de Thaïlande; 1954. Autor Jit-Kasem Sibunruang (จิตรเกษม Vidi više), 1915-2011. Pisac je bio učitelj francuskog jezika u Chulalongkornu i radio je za UNESCO.

(*) Ptica tkalica je mala ptica pjevica. Tajlandski naziv vrste กระจาบ, izgovor kra-tjaap. 

(**) Dakle preporod! Ova priča ima nastavak, ali ima 34 stranice. Ponudit ću to kasnije.