Lateritni put s bijesnim psom; kratka priča Ussirija Thammachota

Dvojica muškaraca gube kontrolu nad svojim životima. Napaljeni muškarac koji ne može ništa postići s mlađom ženom upao je u duboku rupu. Drugi je alkoholičar koji preko sina želi dobiti novac za piće i prolazi kroz život slinav kao bijesan pas. 

Vrućina sunca prži usku ilovastu cestu koja vodi do sela. Grmlje uz cestu klone od vrućine; lišće im je toliko teško od crvene prašine da se ne miču na vjetru. Sunce se penje visoko na nebu bez oblaka. Njegove vrele zrake bljeskaju lateritnu cestu na kojoj se ovog ljetnog popodneva ne može vidjeti ni čovjek ni zvijer.

Naprijed, gdje se cesta spušta niz mali brežuljak, nešto se miče. Ako bolje pogledate vidjet ćete da je to životinja s četiri noge koja hoda prema selu. To je tamnosmeđi pas, skladište kostiju i prekriven crvenom, suhom prašinom. Nevidljiva sila užasava životinju jer hoda ravnomjernom brzinom i ne čini se da se umara. Oči su širom otvorene i prazne; zure kao oči besciljnog i jadnog ljudskog bića.

U kolibi uz zemljani put, tako jednostavnoj i nedovršenoj kolibi kakvu imaju seljaci, mršavi starac ljutito gleda svoju mladu ženu. Više sijeda nego crna šiljasta kosa na glavi. Slučajno stoji uspravno, hvatajući malo sunčeve svjetlosti koja ulazi kroz proreze u zidovima od bambusa. Njegovo jadno tijelo jedva je veće od kariranog saronga koji obično nosi po kući.

Ima li ona drugog tipa? Njegova sumnja raste dok gleda svoju mladu ženu kako sjedi u krevetu. Iako mu je rodila dvoje djece, on ne može kontrolirati svoju ljubomoru. Uostalom, nijedan tip u gradu ne bi odbio njezino raskošno tijelo da mu se ponudi. Možda jest? U posljednje vrijeme nije imala volje voditi ljubav s njim.

'Što se događa? Djeca nisu kod kuće.' kaže pokušavajući prikriti bijes u glasu. »Završio sam s tim. Dugo ti treba.' a ona počne otvarati kapke. »Što onda očekuješ? Nisam više mladić. I ostavi te kapke zatvorene!' kaže on prijeteći.

»Onda se ponašaj kao starac! usprotivi se ona. Zašto to želiš tijekom dana? Jebeno je vruće!' "Zdravo", viče na nju. 'Nije uvijek bilo tako! S kim si divljao pa ti je sad mene dosta? Ubit ću te ako te uhvatim!'

Ubode joj prst u lice i skače oko nje u napadu bijesa. 'Vi ste ludi! Seks te izludio!' vrišti ona, pripremajući se dok je on napada. Snažan pritisak na koščata prsa ga ljulja. Ali onda je nadlanicom udari po ustima. Udarac je toliko jak da ona pada natrag na krevet. Osjeća svoje krvareće usne dok on prijeteći stoji nad njom.

Phanung, također zvan panung, tajlandski odjevni predmet, sarong.

'Možeš ti to, zar ne? Međutim?' ruga im se njemu. Njezine pune grudi strše ispod phanung koju ona nosi. Kad gleda njegovo nezgrapno i kao kost mršavo tijelo, sjeti se onog davnog dana kada je pošla za njim i napustila očevu kuću da živi s njim u njegovoj kućici na kasnijoj cesti. Bio je zgodan i jak kao slon. Njegova posteljina bila je čvrsta, ali meka; mekan kao milovanje vjetra i tvrd kao kamen.

Ali njegov krevetski posao nije puno više od toga...

Sve je oslabilo u godinama nakon toga. Njegov seksualni život traje dulje od njezina - puno dulje. Posteljina je sada dotrajala i dotrajala; on više nema kontrolu nad tim. Postao je drugi čovjek; boležljiv, pun pohlepe i ljubomore. To joj je stanje mučno i nepodnošljivo. "Poludio si", kaže ona ogorčeno. 'Naravno; lud! Ti nevjerna kučko!' viče, rukama posežući za njezinim grlom.

Baca se na njega takvom neočekivanom snagom da ga tresne o zid od bambusa. Čuje ga kako psuje i gunđa dok bježi kroz vrata. Mlada žena trči do lateritske ceste; jednom rukom drži čvor na phanung iznad prsa, a drugom rukom ga povlači iznad koljena. Osvrne se oko sebe i vidi ga kako hoda odmah iza nje. Upravo se spremala prijeći cestu do rižinog polja s druge strane kad ga čuje kako panično vrišti.

'Bijesan pas! stani, stani! Ne prelazi cestu! Taj pas ima bjesnoću!' Zastaje i osjeća kako joj noge postaju teške poput olova. Moram sjediti u crvenoj prašini uz cestu. Smrtno mršavi pas, prekriven crvenom prašinom, prolazi ispred nje. Životinja je gleda šupljim očima, reži i nastavlja ravno praznom cestom istom brzinom. Rep ukočeno visi između stražnjih nogu.

Ona sjedi na podu kao hrpa jada i jeca od straha i bijesa. "Taj pas ima bjesnoću!" On stoji iza nje. – Sva sreća da te nije ugrizao. Još uvijek bez daha, dodiruje joj golo rame i polako govori: 'Da te ugrize, umrla bi baš kao Phan prošle godine. Sjećate li se kako je cvilio i zavijao poput psa prije nego što je umro? Ajde, idemo doma, nisam više ljut.'

Na krevetu, u polumraku zatvorene kuće, stariji muškarac se muči nad tijelom svoje žene. Iznova i iznova pokušava povratiti muževnost svoje mladosti. Počinje se osjećati kao da se penje uz strmo brdo s bolnim nogama koje više ne žele ići. Mlada ga žena samo pusti da se kreće ne očekujući ništa. Ona zna da je uzalud ako se čudo ne dogodi. U tom malom svjetlu koje prodire u kuću, ona vidi znoj na njegovom naboranom licu. Njihovo disanje, njegovo i njezino, glasnije je od vanjskog vjetra.

Ona ga gleda u oči. Zure besciljno, prazne, ali pune boli – kao oči bijesnog psa. Razmišlja o psu koji je protrčao pokraj nje na lateritskoj cesti.

Alkoholičar

Mršavi pas, prekriven prašinom, hoda cestom do sela. Sunce je sada iznad planina i vrućina je donekle popustila. Pas prolazi pored travnjaka i grmlja čije grane vise kroz debeli sloj crvene prašine s laterita. Sada usporava, prolazi pored kuća i štala uz cestu koje se čine paralizirane u očajnoj vrućini ljetnog poslijepodneva. Pas zavija od boli; disanje se čuje. Iz ukočenih čeljusti curi ljepljiva sluz.

Dječačić vidi svog oca kako nervozno pretražuje police i onda ga upita: "Što tražiš?" Otac se odmah okrene. 'Tražiš mamin novac? Nema ih”, kaže dječak. 'Kako to znaš? Je li sve uzela?' pita otac koji nastavlja brzu potragu. Dječak se smije i uživa.

“Ne, negdje ga je stavila. Ona kaže da inače uzimaš s police da kupiš cugu.' 'Da da, pa ti to znaš!' Otac se saginje prema sinu i slatko mu se smiješi. – Hajde, reci mi gdje ga je stavila. Dječak gleda svog oca, čiji dah miriše na alkohol, i odmahuje glavom kao odgovor na njegove molećive oči.

'Ajde, kad ti majka dođe doma, ionako će mi ga dati. Reci mi gdje je.' 'Ne!' – Tvrdoglava si, baš kao i tvoja majka. Otac se nervozno okrene, ne znajući kamo bi dalje gledao. Tada mu pogled padne na staru fotografiju na zidu. Fotografija je u starom žutom okviru i već mu dugo ne znači ništa. Ali sada je pomnije pogledao fotografiju.

To je snimka na kojoj on i njegova supruga stoje ispred pozadine studija: bistro plavo more s jedrilicom i planinama u pozadini. Naslikane palme pune kokosa. Gleda ga i smije se u sebi: novopečeni bračni par i njihov san! Kartonski zid s morem, jedrilicom i kokosovim palmama. Njihovi snovi da vide bijelu plažu i divlje more, ili udišu zrak uz beskrajnu rijeku, ili uživaju u smijehu i igri drugih ljudi…

Na trenutak se smije u svom sumornom postojanju. Kako smo tada bili ludi! Sada znamo da nikada nećemo vidjeti more, ni za deset sljedećih života…. Odjednom mu postaje mučnina. Hoda do te slike, ali pažljivi dječak je brži. Skoči naprijed i izvuče bijelu omotnicu iza okvira.

– Hej, da vidimo koliko ima – viče prkosni otac. "To vas se ne tiče, zar ne?" "Majka me tjera da to gledam!" 'Ne uzimam sve, samo piće. Dobiješ ga odmah natrag.' 'Ne!' a dječak se odmakne u stranu do vrata. 'Bit ćeš kažnjen ako mi ga ne daš', izgovara i pokušava rukom blokirati vrata. Već razmišlja o okusu svog pića. Ali dječak izjuri s ocem za petama.

Selo je tu već blizu na lateritskoj cesti. Dijete juri cestom ispred mršavog psa prekrivenog crvenom prašinom i ide prema selu. Sin se ne obazire na pseće režanje i nastavlja svojim putem. Niti čuje očev mračni uzvik. 'Hej, stani! Taj pas je lud!' Dječak se ni ne osvrće.

Otac odahne kad njegov sin sigurno prođe pokraj tog psa. Sjeća se srceparajuće smrti svog susjeda Phana, kojeg je gledao kako umire nakon što ga je ugrizao bijesni pas. Naježi se od straha i užasa. Ludi psi! Gadne, opasne zvijeri koje bi svi trebali izbjegavati. Ode onaj pas; teško diše i cvili. Iz njegovih ukočenih usta curi masna sluz.

Opet mu je muka, val za valom silazi niz grlo. Želja za bistrim pićem tjera sve ostalo iz njegova uma. Dječak je već prošao rižina polja. Trči za njim, psujući od bijesa. No od tog trčanja po neravnoj, sprženoj cesti uz ovisnost o alkoholu i želju za tom bijelom kapljicom vilice se ukoče.

Dok lovi sina za novcem, iz usta mu curi sluz, a natečeni jezik visi. Njegovo disanje postaje sve glasnije i počinje ispuštati teške, životinjske zvukove - baš poput zvijeri koja je sada nestala iz vida. 

Sunce sada tone sve niže i više se ne vidi iza planina. Posljednje bakrene zrake ispunjavaju nebo na zapadu. Lateritna cesta kroz selo izgleda tamna naspram sjaja zalaska sunca.

U ovaj kasni sat, mršavi smeđi pas prekriven suhom crvenom prašinom šeta lateritnom cestom u selu. I pada. Mrtav. Crvena prašina lijepi mu se na sluz iz usta, mrtvac se ukoči, oči su otvorene, a natečeni jezik je između čeljusti.

Sunce tone iza planina. Bakrena boja na nebu nestaje. Sve vidljivo postaje sjena u sumraku. Psi, ljudi i kasniji način - konačno se rastvaraju u noći.

-ili-

Izvor: Jugoistočna Azija Napišite antologiju tajlandskih kratkih priča i pjesama. Antologija nagrađivanih kratkih priča i pjesama. Silkworm Books, Tajland.

Engleski naslov ove priče je 'Na putu bijesnog psa'. Preveo i priredio Erik Kuijpers. O autoru pogledajte objašnjenje Tina Kuisa na ovom blogu: https://www.thailandblog.nl/cultuur/schemering-op-waterweg/  

Ovaj blog također uključuje: 'Smrtonosni dvoboj za stanodavca' i 'Phi Hae i ljubavna pisma'.