Vodeni bivol s crvenim rogovima – kratka priča Khamsinga Srinawka

Thanonchai nije obiteljsko ime gospodina Si ili Thit Si. No, budući da je bio i pametan i ekscentričan, postao je predmet ismijavanja. Zato je njegovom imenu dodano ime Thanonchai.

To ga ruganje nije smetalo. Ako ste uzviknuli 'Si Thanonchai', on je jednostavno odgovorio. Bio je to seoski čovjek koji je za svoj novac radio kao i svi ostali tamo: uzgajao je rižu. Tada vaša sreća ili nesreća, vaše bogatstvo ili siromaštvo, ovisi samo o jednoj stvari: o kiši. Kiša je bila pravi bog koji ti je mogao učiniti život dobrim ili jadnim.

Unatoč njegovoj inteligenciji i domišljatosti, njegova je obitelj došla na rub propasti kada ga je bog kiše zaboravio na nekoliko godina. To je također imalo veze s činjenicom da je bio dobrodošao: držao je svog bivola u vlasništvu. Većina njegovih prijatelja nastavila je s poljoprivredom, ali su prodali bivole kako bi kupili rižu za jelo. Kad je trebalo obaviti sadnju, angažirali su vodenog bivola da vuče plug i drljaču.

Ova kupnja i prodaja, iznajmljivanje i iznajmljivanje značilo je da su cijele obitelji postale ovisne o kineskom trgovcu. Uzgoj je počeo značiti sadnju riže i dobivanje čiste bijele riže zauzvrat. Gotovo svi Thit Sijevi susjedi prodali su svoje bivole kineskom trgovcu koji je posjedovao veliki mlin za rižu u obližnjem gradu.

Taj se 'odnos' produbio tako da je trgovac došao živjeti u selo i prijavio se za 'seoskog načelnika', posao phu yay, ใหญบ้าน; kasnije je postao i regionalni glavni dužnosnik. Thit Sijevi susjedi prodali su svoje bivole njegovoj staji i iznajmili ih od sadnje do žetve. Ali ako nije padala kiša, brzo su vratili bizona i dogovorili se kako će kasnije platiti troškove. Onda su otišli negdje tražiti posao.

U toj je staji postalo toliko puno da seoski poglavar više nije mogao sam spremiti vodene bivole; ne, ako ste htjeli iznajmiti bivola, poslao je pomoćnike farmerima i oni su obojali bazu rogova u crveno tako da su svi znali da je bivol njegov.

Malo crvene boje....

Thit Si je primijetio da je bivol teret, ali nije želio razočarati svoju djecu i sam se nije mogao oprostiti od životinje. Morao je tražiti posao za svoju obitelj, a tko će čuvati kuću i plovilo? Ali tamo je već imao briljantnu ideju!

Sljedećeg jutra njegov je sin odveo bivola s crvenom trakom oko rogova na pašnjak. Sam je otišao tražiti posao i nije se brinuo za bivola; koji bi se nitkov usudio ukrasti životinju s lizom crvene boje?

Zatim su dva ogromna pljuska poplavila zemlju. Odmah je sa ženom i djecom krenuo na obradu zemlje. Sadnice su posadili na pola kišne sezone i tada su mogli pričekati dok biljke potpuno ne narastu. Dva mjeseca kasnije njegova su polja bila puna zlatnog klasja koje je čekalo srp.

Thit Si je otišao u žetvu s cijelom obitelji. Ubrzo nakon toga snopovi su bili visoko vezani. I taman kada je obitelj htjela uživati ​​u uspjehu, u posjet im je došao poznati gospodin. Nakon nekoliko ugodnosti, razgovor je postao ozbiljan.

Neugodan razgovor

'Tit Si, ako se dobro sjećam, imaš devet jutra (*) obradive zemlje, zar ne?' — Tako je, nadgledniče. Posjetitelj je pogledao svežnjeve riže i rekao 'Pa, onda je najam bivola točno 56 svežnjeva riže.'

Taj Si je drhtao kao dječak koji je upravo dobio batine. Promucao je 'Ne! Ne ne, ne ja…!” Jer čovjek pored njega nije bio samo pomoćnik seoskog načelnika, već i važan zaposlenik Kineza. Ubirao je čovjek i rentu za bizone i oranice za svog gazdu. "Što misliš pod 'nemam'?" "Ne, ovo nema nikakve veze sa mnom", rekla je Si oklijevajući.

— Pogledaj onda svog bivola, za ime boga! "Ne, moj bivol nije dio toga." »Ne pripada, kažete? Pogledaj rogove!' Ova tvrdnja utemeljena na dokazima ga je probudila. Njegova uobičajena duhovitost potpuno je nestala. Si nije mogao promucati više od "Ne, iskreno, ovo nije tvoj odjel."

Čovjek se sve više ljutio. 'Ma daj, zar rogovi ne govore sami za sebe? Ili misliš da su rogovi sami pocrvenjeli?' A Si je odgovorio 'Ne, obojio sam ih u crveno. Vlastitim rukama. Još uvijek možete vidjeti posudu s bojom u šupi.'

Nadglednik ga je na trenutak pogledao i nasmiješio se. 'Ti si lud. Samo bi idiot učinio takvo što.' »Ne, nisam luda. Naslikao sam rogove da otjeram lopove. Znaš kako je, zar ne, nadzorniče?' Ljutnja je nestala, a nadzornik je prijeteći nastavio. "Znam zašto te svi zovu Si Thanonchai, ali do sada nisam."

“Zovi me kako hoćeš, nadzorniče, ali govorim istinu. Ta lešina je moja! Nisam ga prodao. Ne još. Pođi sa mnom u hram i položit ću zakletvu." Sada kada je htio položiti zakletvu, nadglednik je otišao. “Razmisli o tome, Thit Si. Nije dobro prevariti nekoga poput seoskog poglavice.'

Nadzornik je otišao i Thit Si je mislio da je problem riješen. Ali ne. Naređeno mu je da dođe u kuću seoskog poglavice. Tamo je sjedio i nadzornik čije je ime bilo Miš i koji je imao suženo lice poput rovke. Bio je redovnik, studirao je i mogao je govoriti kao propovjednik. Taj Si je zadao 'udarac' na koji je seoski poglavica odgovorio samo kimanjem glave, a zatim je nadglednik Muis otvorio branu…..

'Problem konstrukcije automobila je gotov. Ali krivo je to što je ovaj glupi pametnjaković obojio rogove svog bizona u crveno. Nisi imao pravo to učiniti. To je uvreda koju seoski poglavar ne može pustiti. Svi ovdje znaju da bivoli s crvenim rogovima pripadaju seoskom poglavici, i ako samo dopustimo svima da se ponašaju kao ti, to gubi imunitet. Tada ti vodeni bivoli postaju plijen za kradljivce stoke.'

»Ali čini se da je ova uvreda prva pa ti seoski poglavar oprašta. Dobili ste lekciju o lijepom ponašanju za seoskog poglavicu i sve ovdje. A ako opet napraviš neku glupost, platit ćeš stanarinu i odvest ćemo ti bivola.'

Nadzornik Miš duboko je udahnuo i nastavio. 'Ipak, a to je usluga, morate platiti cijenu svoje gluposti seoskom poglavici, račun za benzin koji dolazi ovamo; sto bahta.'

Thit Si je mislio da je ovo gotovo i povisio je glas, ljut što ga se stalno prikazuje kao glupog. 'Gledaj, pogriješio sam, ali nisam lud. Svi smo iz ovog sela. Način na koji me nadzornik vrijeđa je neproporcionalan.'

Nadglednik je malo razmislio i nastavio strogo. 'Dobro onda, nisi lud, pa plati za svoju pamet. Velika boca viskija za pileću juhu seoskog poglavara. Što mislite o tome, seoski poglavice?'

'Fino!' povikao je svaki svjedok. A poglavica kineskog trgovačkog sela opetovano je kimnuo kako bi pokazao svoje odobravanje nadglednikove presude.

(1981) 

(*) Jutar, na nizozemskom akker ili morgen, je 4.046 m2 zemlje.

Bivol sa crvenim rogovima, više, iz: Khamsing Srinawk, Političar i druge priče. Prijevod i obrada: Erik Kuijpers. Priča je skraćena.

Na ovom blogu postoji nekoliko priča o Sri Thanonchaiju i njegovom laoskom kolegi Xieng Miengu; za pozadinu: https://www.thailandblog.nl/cultuur/sri-thanonchai-aziatische-tijl-uilenspiegel/

Za objašnjenje autora i njegovog rada vidi: https://www.thailandblog.nl/achtergrond/verhaal-khamsing-srinawk/