GRAD ANĐELA – Priča o ubojstvu u 30 poglavlja (završetak)

Na Thailandblogu možete pročitati prije objavljivanja trilera 'Grad anđela' koji se, kao što naslov sugerira, u potpunosti odvija u Bangkoku, a napisao ga je Lung Jan. Danas posljednja dva poglavlja.

29. poglavlje

Na njegovo iznenađenje, Anong je bila kod kuće u svom stanu. J. je mislila i možda se potajno nadala da je neće biti, ali je gotovo odmah otvorila vrata. J. nije očekivao zagrljaj i nije ga dobio. Već je dobro pogodio. Tiho ga je pustila unutra i sjela na sofu.

'Pa curo, upravo sam došao od tvoje tetke i sad znam sve...J. je pokušavao zadržati lagani ton, ali mu je to teško padalo.

'Misliš ? ' hladno je odgovorila.

'Zašto mi nisi rekao?'

'Zašto bih ja ? Misliš da znaš sve, a ne znaš ništa...'

'Pa, onda mi sve ispričaj…J. je pokušao uspostaviti kontakt očima s njom, ali nije uspio.

'Ne moram se braniti od nekoga tko je odgovoran za smrt mog oca' zvučalo je oštro.

'Da budemo jasni, nisam ti ubio oca.”

“Ali priznaj da jesi. Nisi valjda otišao u Klong Toey na lijep razgovor? '

J. nije uspio odgovoriti.

'Tako sam i mislio... Ako ne želiš priznati, priznat ću: pomogao sam ocu od početka do kraja u njegovoj osveti...'

'Što ?!' J. je ponovno osjetio poznatu mučninu.

»Da, dobro ste me čuli. Planiranje, krađe, ubojstva. Radio sam na tome i ponovio bih to odmah... Jedina greška koju smo napravili bila je što smo te podcijenili..."

'Ali zašto ?'

'Mrzio sam tetku i ujaka svakim djelićem svog tijela. Koliko se sjećam, ujak je bio drag i ljubazan prema meni prvih godina kad sam živio s njima. Dobila sam poklone i razmazila se. Tek kasnije sam ga dobro, predobro upoznao. Kad je bio vani sa svojim prijateljima, transformirao se pred mojim očima. Postao je potpuno druga osoba, psovljiv i grub. Također sa mnom. Još nisam imala četrnaest kad me prvi put silovao. Poslije se ispričao i okrivio svoje pijanstvo, ali manje od mjesec dana kasnije ponovno me silovao. Godinama sam sumnjao da je moja teta to znala, ali je bila previše kukavica da se suprotstavi tom gadu. Nije me uzalud smjestila u internat kod časnih sestara, iz kandži tog izopačenog gada. Tek kad sam otišao na sveučilište, uspio sam uvelike izmaknuti njihovoj kontroli i, iznad svega, pobjeći od njega.'

'Ali…'

'Ne,' žestoko je prekinula J.'pusti me da završim!'

'Neposredno prije nego što sam krenuo na fakultet prišao mi je čovjek koji se predstavio kao moj otac. Nisam mogao vjerovati svojim ušima i isprva nisam vjerovao ni riječi od onoga što je rekao. Čak sam htio obavijestiti policiju, ali me strpljivo uvjerio. Pogotovo jer je moja teta godinama sustavno izbjegavala bilo kakva pitanja o mojim roditeljima. Nakon što sam se uvjerio da je on onaj za kojeg se predstavlja, polako, ali sigurno me počeo uključivati ​​u svoje planove. Planovi, koje sam podržao i iza kojih stojim 100 posto. Uostalom, ujak nije bio samo prljavi silovatelj, čistokrvno kopile i kukavički izdajica, nego i ubojica moje majke. Najsmješnije je to što sam novac kojim su plaćali očevi pristaše ukrao iz stričevog fonda. Svoje je ubojice plaćao iz vlastitog džepa…” U njezinu je glasu bilo prizvuka trijumfa dok je zurila u J.-ja blistavim očima.

Postalo je bolno tiho. Tišina koja je bila i apsolutna i prigušena. Oboje su djelovali povučeno i izbjegavali su međusobni pogled. J. dugo nije rekao ništa. Pomislio je na svoj bijes, na svoju frustraciju, na sve ono što joj je želio reći. Razmišljao je o tisuću stvari odjednom, uključujući i nepostavljena pitanja koja su mu se motala po glavi. Bilo mu je stalo do nje, ali iskreno nije znao kako postupiti u ovom slučaju. Znao je da je glupo prekidati ženu kad je potpuno tiha...

'Nekoliko puta dok sam bio na koledžu, otac me odveo u planine na zapadu, blizu granice s Burmom, gdje me je naučio kako rukovati oružjem i kako se braniti. Samo se čekala prava prilika i ukazala se prije četiri godine kada se taj Buddha iznenada pojavio u Ayutthayi. Vidio sam kako je stric postao ovisan o toj stvari i zajedno s ocem razrađivao planove za krađu. To što su dvojica čuvara ubijena bila je odluka koju je moj otac donio za sebe, ali ja sam ubio sluškinju..."

'Što ? Zašto? '

'Dva puta je uhvatila mog strica dok me tukao, ali nije učinila ništa da tome stane na kraj. Čak i kad sam je na koljenima molio da ode sa mnom na policiju, odustajala je. Nikad joj to nisam oprostio. NIKADA!'

J. je pročistio grlo "Nećeš mi valjda reći da i ti imaš bilo kakve veze s Tanawatovim ubojstvom?" upitao je, gotovo protiv svoje bolje prosudbe.

'Ne izravno, ne. Ali njegova je smrt bila jednostavno neizbježna. Bilo je, da tako kažem, zapisano u zvijezdama. Bio nam je preblizu. Iz telefonskog razgovora s tobom znao sam da ti se tog dana mora javiti. Pozvao sam ga na ručak tog poslijepodneva. Odmah je podlegao mojim lijepim očima i rekao mi za sastanak koji je imao s vama u Wat Pou. Predložio sam da ga provozamo i to ga je ubilo... Znaš, moj otac je i tebe htio ubiti, ali sam se pobrinuo da nije. Iz nekog razloga bilo mi je stalo, ne, stalo mi je do tebe. Bio si prvi muškarac nakon dugo vremena koji me nasmijao. Uvijek si dobar prema meni i, unatoč razlici u godinama, osjećala sam se sigurno, da, sigurno uz tebe…Kad je smogao snage uzvratiti joj pogled, J. je po suzama koje su joj navrle u očima primijetio da ona to stvarno misli. Izgledalo je kao da će se otopiti u suzama. Gotovo je fizički mogao osjetiti njezinu tugu. Unatoč svemu, srce mu je prostrijelo bol. Mrzio ju je vidjeti ovakvu: prepuštenu na milost i nemilost gorčini i žaljenju.

'Bože...'Jednom u životu, J. je bio zavezan jezik i nije znao što bi rekao. Tek što je nešto smislio, ona ga je pretekla. Sva boja joj je nestala s lica i pogledala ga je ravno u oči: 'Peh Dino...Ne želim godinama trunuti u prljavoj tajlandskoj ćeliji. Dakle, draga, predstava je gotova. Vidimo se u drugom životu…' rekla je s ironiziranim i neizmjerno tužnim osmijehom koji J. nikad u životu neće zaboraviti.  Prije nego što je uspio reagirati, poput podmazane munje, izvadila je teški revolver ispod jastuka na sofi, stavila cijev u usta, zatvorila oči i povukla okidač.

Nekoliko je sekundi sjedio zbunjeno, a onda je urlao što je glasnije mogao u noć.zašto?!Ali nije dobio odgovor iz tihe tame... Nije to bila noćna mora, ali je svakim djelićem svog tijela želio da jest. Bilo je užasno, ali ne i noćna mora. Na trenutak, samo na trenutak, J. se ponadao da je poludio. Ludilo svakako nije bilo zabavno, ali što se njega tiče, nije bilo ništa u usporedbi s užasom koji se upravo odvijao pred njegovim očima... J. je pao na koljena kao da je zapanjen. Glava mu je klonula naprijed kao da je preteška za nošenje, a grčevito je stegnuo ruke oko prsa. Nije shvatio da ga je nazvao, ali Kaew ga je tako pronašao satima kasnije. Zabrinut, osjetio je kako se J.-ova ramena tresu, lagano i pravilno, gotovo kao da plače. Ali to nije dolazilo u obzir. J. to nikad ne bi napravio...

30. poglavlje

Bilo je sasvim prirodno da su J.-u trebali tjedni da obradi što se dogodilo. Slomljen čovjek, nakon Anongove oproštajne ceremonije i kremiranja, otišao je u Chiang Mai i dopustio da se utopi u radu u nadi da će vrijeme zaliječiti rane. J. se dosta izolirao i njegovi bliski suradnici poput Kaewa i Wanpena ometali su ga što je manje moguće. Vodio je usamljenu bitku sa svojim samosažaljenjem i samooptuživanjem, ali je također shvatio da se mora sabrati pod svaku cijenu. Tek dva mjeseca kasnije ponovno je otišao vlakom i naravno sa Samom u Grad anđela gdje su ljudi hitno trebali njegov savjet o kupnji velike serije antičke Sawankhalok i Celadon keramike.

Natrag u golubarnik, za razliku od Sama, trebalo mu je dosta vremena da se smiri. Previše se toga dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci, a bolna sjećanja još su bila presvježa.  Oluja Boba Dylana i robusni Romeo & Juliet Corona pomogli su mu dok se smjestio na svoju terasu kako bi tradicionalno uživao u zalasku sunca, koji je obojio Wat Arun i rijeku u duboko ružičastu i zlatnu boju. Očito zadovoljan Sam je zijevnuo i protegnuo se. J. je zijevnuo još dublje ako je moguće i također se protegnuo. Na trenutak je točno osjetio gdje ga je onaj luđak udario u rame... Ova je rana nevjerojatno brzo zacijelila, ali rana koju je ovaj slučaj ostavio u njegovoj duši bez sumnje će još dugo boljeti... Zgrabio je svoju tek natočenu čašu i smatrao da se mora složiti sa svojim sunarodnjakom Georgeom Bernardom Shawom. Stari se div ponekad ponašao kao prokleti Britanac, ali slagao se u jednom: Whisky je bio poput tekućeg sunca. Čuvao je kristale pelivan sa 25 godina zrelosti Highland Park u svjetlu sunca koje blijedi. U mislima je pozdravio svoje keltske pretke koji su došli na briljantnu ideju da Viski ili destilirati vodu života iz žita. Polako je zavrtio viski, gledao kako suze polako kapaju po zidu i zamišljeno podigao čašu do nosa. Dim tresetne vatre, slanost mora. Otpio je gutljaj i uzdahnuo. Melem za ranjenu dušu. Baš ono što mu je sada trebalo. Boca je bila vrlo cijenjen Kaewov rođendanski dar.

Tiens, ako si govorio o vragovima... Kaew je odjednom stajao kraj njega na terasi u svoj svojoj okruglosti. 'Sama sam ušla, jer kroz glasno blejanje i držanje tvog dečka Dylana nisi čula zvono….'

'Što radiš? '

'Mislio sam da bi ti dobro došlo malo odvraćanja pažnje, pa sam došao po tebe... Možeš li otići raditi ono što si oduvijek volio raditi...'

J. se pretvarao da ozbiljno razmišlja o ovoj ponudi, stavio ruku preko Kaewsovog ramena i zatim, sa smiješkom od uha do uha, rekao:Mislim da to neće raditi bez problema. Sve su u braku ili imaju ljubomornog dečka...'

'Onda u pub, odgovorio je već nacereni Kaew. Nekoliko minuta kasnije nestali su u raširenom naručju Grada anđela u – uzaludnoj – nadi da će zauvijek ostati suh…