Razmišljanja o svježem zelenom zidu...

Vanjski zid koji dijeli terasu od kuhinje opet je – 'konačnoGospođa Lung Jan bi rekla – svježe ofarbano. Temeljito iščetkan, napunjen mirnom rukom u skladu s pravilima umjetnosti, zatim glatko izbrušen i zalijepljen tu i tamo gdje je potrebno.

Sama po sebi nimalo lak zadatak jer mlitava vrućina ispod pocinčanog krova terase nije baš to za Faranga koji inzistira na dokazivanja svoje kreativnosti kistom i kistom... Osim toga, Lung Jan uvijek može računati na posebnu pažnju i neželjenu pomoć uvijek žustrog katalonskog ovčara Sama kojem, za razliku od njegovog vlasnika, vrućina u ovim predpasjim danima ne smeta i očito mu je zabavno svaki put kad Lung Jan okrene svoja široka leđa, odmah dahćući pobjeći s jednim ili više kistova u ustima... Da ne govorim o bučnim komentarima poznanika i slučajnih prolaznika, koji su svi na ovaj ili onaj način soboslikari...

Vrućina, bič Isaana, nisu ga baš učinili zabavnim. Ali bilo je potrebno. Lung Jan je došao do ovog progresivnog uvida, polako ali sigurno, a možda i nakon laganog pritiska gđe Lung Jan... Nakon gotovo 15 godina bračne sreće s Tajlanđaninom, Lung Jan je dobio barem jednu mudru životnu lekciju naučio iz svog zajedničkog života i to u rodnom kraju u Kempenu bi se ukratko i jezgrovito sažeo kako slijedi: 'Ako imate pola vjenčanog lista u glavi, imate ga u glavi…' Ili na općenito civiliziranom nizozemskom: 'Izbjegavajte beskrajne rasprave sa svojom tajlandskom ženom...'.

Doduše, kad se Lung Jan preselio na obalu Muna prije gotovo dvije godine, proveo je tjedne u užasnom interijeru, obojanom u razne nijanse ružičaste boje, bojeći ga u boje koje ne bi bile brutalan napad na njegov dobar ukus izazvao živce. Nakon što je ovaj posao obavljen, iz nekog razloga nije došlo do ponovnog bojanja ovog dijela vanjskog zida. Mora da je ovaj zid nekoć bio obojen u nijansu koja je lebdjela između maslinastozelene i zelene mahovine, ali kotači vremena, nemilosrdna klima i neobuzdana flora, a posebno fauna učinili su svoje. Kad bi nesuđenog prolaznika upitali koje je boje bio zid, vjerojatno bi nakon malo razmišljanja i popratnog namrštenja rekao:heh... zelenkasto...' rekli… Prije mnogo vremena došlo je do štete od vode u kutu. Krov terase je bio popravljen, ali je voda koja je curila nepogrešivo ostavila trag... Mrlje od hrđe i žbuka koja se ljuštila davali su ovom prostoru izgled izlizanog, neopranog i beznadno zgužvanog stolnjaka. Nije to bio prizor i kako su mjeseci, a kasnije čak i godine prolazili, sigurno nije postalo ništa bolje.

Ipak, Lung Janu je trebalo neko vrijeme da se dočepa četke. Moguće da se predugo prepustio razmišljanjima, razmišljanjima i drugim kontemplativnim procesima koji su uobičajeni kreativnom umu. Ali to je također mogla biti samo lijenost…. Kao i mnogi drugi Farangi, Lung Jan je vrlo brzo, čak ni nerado, usvojio životni stil većine svojih muških susjeda Isana. Životni stil karakteriziran pažljivo njegovanim stavom čekanja i gledanja prema životnim stvarima. Uostalom, nakon današnjeg dana doći će novi dan. Ako i poprima polako ali sigurno neodređenu boju, ostaje zid... I tako nastaje, kako je to jednom lijepo opisao jedan pisac: 'patina, s bakrenim strpljenjem sutrašnjice'...

Unatoč više od četvrt stoljeća života u Flandriji, gospođa Lung Jan nikada se nije dobro upoznala s prekrasnom poetskom rječitošću nizozemskog jezika i kao rezultat toga nekoliko puta je otišla u pomalo opskurnu farbaru u centru kako bi kupila boja koja se prije nazivala svježom limeta zelenom nego naginjanje prema maslinasto zelenoj. S obzirom na općenito lošu kvalitetu i nedostatak pigmenta posebno kod tajlandskih zidnih boja, bilo je potrebno nekoliko slojeva da bi se postigao rezultat koji je željeo Lung Jan. Radno intenzivan proces koji je Lung Jana doveo do novih, gotovo filozofskih spoznaja. Oslikavanje zida poziva na kontemplaciju, razmišljanje. To je repetitivan proces koji se pretvara u vježbu gledanja unatrag, povlačenja crte u ono što je vrijeme napisalo...

Rezultat je bio impresivan. Svježe zelenilo je izgledalo prekrasno, ali ono samo lažno obećava... Blijedi od prvog novog dana, od sutra...