Pogled na mračne strane budizma (video)
Živimo u vremenu kada su mindfulness, meditacija i zen terapije postale značajne u našim svakodnevnim životima i wellness praksama. Ovi koncepti su posuđeni iz budizma, drevne religije koja se iz Azije proširila na ostatak svijeta. Međutim, kako objašnjava profesor religijskih studija Paul van der Velde, došlo je do nesporazuma: mnogi od nas vide budizam kao miroljubivu ili zen vjeru, ali budizam je mnogo više od toga. Govori se i o zlostavljanju i ratu.
U nedavnom videu sa Sveučilišta u Nizozemskoj, Van der Velde raspravlja o složenoj povijesti i raznolikosti budizma. On naglašava da je čisto zen i miroljubiva vizija budizma zapadna interpretacija i ne odražava u potpunosti goleme i raznolike tradicije i prakse budizma.
Povijest toga budizam jedno je i od kontemplacije i od sukoba. Od svog nastanka u 5. st. pr. u sjeveroistočnoj Indiji, budizam je uzeo mnoge oblike i prilagodio se različitim kulturama, od theravada tradicije jugoistočne Azije, do mahayana budizma u istočnoj Aziji i vajrayane ili tantričkog budizma u Tibetu.
U ovoj bogatoj povijesti postoje trenuci velikog mira i prosvjetljenja, ali i trenuci trzavica i sukoba. Na primjer, u srednjovjekovnom Japanu postojali su naoružani redovnici poznati kao 'sohei' koji su koristili silu kako bi branili svoje samostane. U moderno doba, neki budistički redovnici u Mianmaru odigrali su ulogu u poticanju nasilja protiv muslimanske manjine Rohingya.
Van der Velde objašnjava da su ti aspekti budizma, iako neugodni, važan dio cjelokupne povijesti i šire slike budizma. Važno je prepoznati ovu složenost i ne pasti u pojednostavljene i romantične prikaze budizma.
Dakle, sljedeći put kada budete sudjelovali u sesiji svjesnosti ili zen terapiji, podsjetite se da su te prakse dio mnogo veće, raznolikije i složenije cjeline koja je budizam. To ne znači da biste trebali prestati s tim praksama, daleko od toga. Umjesto toga, to je poziv da dalje istražujete i produbite svoje znanje o ovoj bogatoj tradiciji, izvan granica naše zapadnjačke interpretacije.
Videozapis Paula van der Veldea i Sveučilišta u Nizozemskoj pruža izvrsnu polaznu točku za početak vašeg putovanja prema potpunijem razumijevanju budizma.
Video pogledajte ovdje: https://shorturl.at/fnpx5
Ne samo budizam; ima više religija i/ili životnih mudrosti s tamnom oštricom.
Propovijedanje oprosta i ljubavi s oružjem u ruci! Hoće li se to ikada promijeniti? Nemojte tako misliti; I ovdje osobni i grupni interesi igraju ulogu, a novac igra naglašenu ulogu...
Hvala što ste objavili ovaj video.
Mislim da nije teško bilo koju religiju povezati s tamnim stvarima.
Je li to zbog vjere, teško je utvrditi, činjenica je da se u mnogim ratovima vjera koristi kao paravan.
U svakom slučaju, to se odnosi na glavne religije: kršćanstvo, islam, hinduizam i budizam.
Budizam je vjerovanje, a ne religija jer Boga nema.
Riječ religija dolazi od latinske riječi 'religare' što znači 'povezati, svezati'. Ali u početku je to značilo 'vezati se s 'bogom'. Možda su kapitalizam i komunizam također religija, s istim problemima.
Albert Einstein je sebe jednom nazvao ateistom, ali je u isto vrijeme bio duboko religiozan. Čak je mislio da bi i sam mogao biti bog. Jer, ako je religija štovanje misterija koji izvire iz nedokučive mudrosti ili nedokučive ljepote, nije li on sam bio božansko biće? Revolucionarna ideja koja je inspirirala Ronalda Dworkina, profesora na Sveučilištu New York, da održi seriju predavanja 'The Einstein Lectures'.
Mnogi ljudi danas vjeruju u "nešto", ali se ne nazivaju religioznima. Srećom, jedno ne isključuje drugo, objašnjava Dworkin u Religiji bez Boga. Vjerovati u Boga znači priznati vrijednosti koje često postoje i među ateistima. Zapravo, vjernici i nevjernici se ne razlikuju toliko jedni od drugih.
Ova knjiga, apel za vjersku slobodu na racionalnim osnovama, objavljena je posthumno. Dworkin se bavi najosnovnijim pitanjima o religiji. Gdje završava život, a počinje smrt? Možeš li vjerovati bez Boga? Ispod površine, vjernici i nevjernici često dijele iste vrijednosti. Samo iz tog razloga, trebali bi jedni drugima dati prostora da vjeruju na svoj način, kaže Dworkin.
Ronald Dworkin bio je profesor emeritus prava i filozofije na Sveučilištu New York. Predavao je na Yaleu i Sveučilištu Oxford. Godine 2007. dobio je međunarodnu memorijalnu nagradu Ludvig Holberg za svoje istraživanje. Preminuo je u veljači 2013. Religija bez Boga izdana je posthumno. Dworkin je jedan od najvećih pravnih filozofa i mislilaca o demokratskoj vladavini prava u novijoj povijesti.
Apsolutno ne vjerujem, a ni oni koji kažu da ne vjeruju da “nečega” mora biti, mislim na područje bajki. Pomalo se kukavički drže "nečega" u slučaju da se traži odgovornost, a ipak moraju gorjeti u čistilištu. Poricanje čini iskustvo još paklenijim, ali nemojte očajavati: Rimljanima 6:7, 23 kaže da je onaj tko umre s pravom slobodan od grijeha. Smrt je puna kazna.
Jedino, to je Svemir, ta neizmjerna energija sve određuje. Religija je samo priča smišljena da iskoristi nepoznato za kontrolu nad neukim masama.
Zašto netko ne bi mislio da mora postojati "nešto".
Ako počnete razmišljati o svim mogućim stvarima u životu, taj zaključak nije nimalo čudan. Na primjer, pokušajte razmišljati o granicama svemira i o tome što bi trebalo biti izvan tih granica.
Naš mozak ne može shvatiti takve stvari i traži rješenje.
To može biti “nešto”, ali i religija.
Vjerovati da postoji “nešto” nema veze s odgovornošću, uostalom, oni u to ne vjeruju.
Da peter,
Potpuno ste u pravu, bog postoji ili ne postoji.
Nije da je Bog stvorio čovjeka, ne, čovjeka je stvorio Bog!
Svemir, svemir je beskrajan, nema početka ni kraja.
Kako se iz ničega može stvoriti nešto. Ni iz čega se ništa ne može napraviti.
Sve je priroda, sa svojom pozitivnom evolucijom.
Prirodu treba poštovati.
Odnos prema prirodi također odustaje od pozitivne naklonosti i svakako ima dodatnu vrijednost, u prirodi nema zla.
Samo s vjerom i državom postoji dobro i zlo!
Ako želite sagledati druge strane budizma na svjetliji način, preporučujemo i sljedeći video od Lubacha.
https://www.youtube.com/watch?v=27eBUV34lvY
Paul van de Velde je čak napisao knjigu o tome: “U koži Buddhe”
Izdanje izdavačke kuće “Balans” u Amsterdamu.
Vrlo vrijedno ako želite malo više pozadine.
Je li to zbog budizma ili zbog sljedbenika koji ga ne shvaćaju toliko ozbiljno s prvotnom namjerom?
Mislim uglavnom ovo drugo. Uostalom, čini se da Isusovu poruku ne razumiju niti slijede svi kršćani jednako dobro.
Čak ni dobronamjerni sljedbenici nisu uvijek potpuno svjesni za što se zalaže njihova religija. Iako to obično ne znači da nanose štetu nekom drugom.
Na primjer, pogledajte video ”หัวใจของพุทธศาสนา The Heart of Buddhism”:
https://www.youtube.com/watch?v=LJl41VosKJ0
Za one koji su zainteresirani, također mogu preporučiti knjige i videa na YouTubeu autora Alana Wattsa: ovaj britanski filozof umro je prije 50 godina, ali njegovo (često šaljivo) objašnjenje razlika između zapadne i istočne filozofije i religije još uvijek je vrijedno. Čak i među onima koji nisu religiozni, mnoge ideje koje dolaze iz religije su još uvijek žive. I to nije sve negativno, ali nije ni sve pozitivno.
Pogledajte na primjer:
https://www.youtube.com/watch?v=jgqL9n6kZc8
Čovjek je dobar i loš i zato je sve na svijetu dobro i loše ne zato što je sve na svijetu dobro i loše, već zato što svako ljudsko biće može protumačiti sve na svijetu dobro i loše!
Met vriendelijke groet,
BZ
Niti jedna religija, vjerovanje ili životna filozofija nisu slobodni od netrpeljivosti prema drugima, nikada nisu obuzdali ljudsku zlobu, i nema smisla pridržavati se takvih stvari u nadi ili očekivanju da će se čovjek ponašati miroljubivo. Budizam preuzima kolač. Kina kao budistička zemlja, uz druge filozofije, nije bila nesklona dopustiti vlastitim ljudima da se međusobno bore. Vidjeti https://ap.lc/jcAb0
Religije imaju crne strane samo ako su te crne strane dio pisanog, prenošenog i prihvaćenog tijela misli te religije.
Što vjernici od toga čine u praksi, sasvim je druga priča.
Dakle: budizam nema crnih strana, ali budisti ih imaju
Kršćanska vjera nema crnih strana, ali kršćani to mogu imati.
Mislim da su i sami vjernici dio vjere, malo je kratkovidno reći da vjera nema crnih strana ako nije tako napisana ili je prenesena i prihvaćena.
Očito ne možete suditi o religiji na temelju pogrešnog ponašanja nekolicine, osobito ako to pogrešno ponašanje osuđuju ostali, ali kada je riječ o velikim skupinama koje se nedolično ponašaju i nisu opozvane, to je nijansiranije.
U tom slučaju možete reći da je to prihvaćeno tijelo mišljenja jer se ne osuđuje.
Ideja da je budizam takoooo drugačiji, nešto egzotično, nešto posebno, neke nejasne ideje koje su došle ovamo iz hipijevskog razdoblja, nešto o Tibetu i tom oh-tako prijateljskom, veselom čovjeku... Novinski izvještaji budista koji su ozbiljno pogriješili , vidiš nećeš se tako brzo vratiti u novine. Je li ikad bilo nešto o onom redovniku koji je mislio da su komunisti još manji od žohara i da im stoga nije tako loše pomagati do sljedećeg života...? Teško je čitati o takvim ekstremistima, pa čak i tako, elementi koji su manje prijateljski nastrojeni u podučavanju jedva se pojavljuju. Sada sam pročitao puno priča o Buddhinim prethodnim životima i neke od njih su prilično neljubazne prema ženama. Dakle, ni koža ni sljedbenici nisu savršeni. Ta spoznaja možda postoji, ali sve dok puno ljudi čini ili misli da čini ili misli činiti dobro s tim, nema razloga za brigu. Ali moramo moći razgovarati o tome gdje stvari idu krivo. Super je što smo se opet podsjetili na ovo.