Chiang Rai i biciklizam……(8)

Pozdrav……

ugodan dan. Tko ne bi želio biti ovako dočekan nakon naporne vožnje zelenim stazama Chiang Raija?

Upravo sam biciklirao do terena Baan Mai Praimeka, vođen nekontroliranom željom za kavom, nakon 40 km pedaliranja, a pozdrav mi dopire sa šarenog murala na jednom od bungalova koji se tamo iznajmljuju.

Nalazim se na jezeru Mae Tak u Tambon Don Sili, u okrugu Wiang Chai, jugoistočno od grada Chiang Raija. Baan Mai Praimeka jedino je mjesto na ovom prelijepom (akumulacijskom) jezeru – a i u širem području – gdje mogu otići da sredim razinu kofeina, a također je i prekrasno mjesto. Osim hrane i pića, možete i prenoćiti u bungalovu ili u luksuznom šatoru.

Prekrasan pogled na Mae Tak s vaše kave ili obroka

Tek je nešto poslije devet, lokal je tek otvoren, ali na svu sreću aparat za kavu već je spreman za rad. 'Americano, ron' je moja narudžba i biram tijesto koje mi se primamljivo smiješi iz rashladne vitrine. Te dodatne kalorije otopit će se poput snijega na tropskom ljetnom suncu na povratku...

Jezero Mae Tak (akumulacija) je prekrasno, ali je razina vode, kao što je slučaj s većinom jezera i rijeka, preniska za godišnje doba. Niži i nego prošle godine u ovo vrijeme, dok je prošla kišna sezona bila iznadprosječno vlažna, i mnogo niži nego prilikom mog prvog posjeta ovdje, prije otprilike tri godine. Pedaline i čamci koji se iznajmljuju sada se besposleno suše nekoliko desetaka metara od rubova vode.

Nedugo nakon izlaska sunca, u jutarnjoj magli, to može izgledati ovako

Uživam iza kave u pogledu na vodu i planine s druge strane. Tišina je zaglušujuća, zgrada uz jezero gotovo da i nema, a cesta kojom sam došao, jedina u blizini jezera, vodi barem stotinjak metara od jezera. S druge strane uopće nema ceste; samo neasfaltirana staza, neravna i puna rupa – znam jer sam jednom napravio cijeli krug oko jezera s MTB-om. Jednom je bilo dosta!

Nakon kave povratak u Chiang Rai, s drugačijom, malo dužom rutom na umu. Kad odem, mural mi opet želi 'ugodan dan', tako da danas malo toga može poći po zlu......

Wat Santi Rattan Wararam, na vrhu brda blizu jezera

Neasfaltiranom pristupnom cestom natrag na cestu; Zapravo moram skrenuti desno, ali prvo vozim malo lijevo, što me vodi na južnu stranu jezera. Asfalt završava na određenoj točki s ove strane. Prije nego što se to dogodi, desno od ceste, na vrhu brda, nalazi se još jedan nedavno izgrađen hram, Wat Santi Rattan Wararam. Gledam okolo na trenutak, a zatim se okrećem, natrag prema Chiang Raiju.

Prvih šest kilometara povratka već sam vidio na putu do tamo, ali onda skrećem desno na prvobitno asfaltiranu cestu, koja nakon nekoliko kilometara postaje neasfaltirana, što me vodi pored, između ostalog, ogromne plantaže banana. Naposljetku stižem do početka prekrasne biciklističke staze koja me vodi duž - a ponekad i kroz - Nong Luang na udaljenosti većoj od 10 km.
Nong Luang je prirodno jezero s izvorima koji održavaju vodu na razumnoj razini, iako se i to mijenja s godišnjim dobima.

10 km duga biciklistička staza vodi duž Nong Luanga i kroz njega

Čak je i sada niža nego u lipnju prošle godine, kad sam zadnji put bio ovdje. To je plitko jezero, na mnogim mjestima više kao 'močvarno' područje. Puno riba, puno ptica koje hrle u njega. Čaplje, velik broj roda: zainteresirani ovdje imaju što vidjeti, osobito rano ujutro.
I ovdje tišina: osim ptica, jedna koliba i tu i tamo bivol, ni traga životu. Nikada nisam naišao na druge bicikliste i/ili turiste ovdje, osim jednom Francuza koji je živio u okolici na quad biciklu koji je fotografirao.

Siđite s (biciklističke) staze za lijepu sliku Nong Luanga. 20 sekundi ranije ovdje je još bilo desetak roda u vodi, ali nisu htjele pozirati, nažalost...

Nakon više od 10 km biciklistička staza završava jednako naglo kao što je i počela, iako na ovom mjestu ne nailazim na neasfaltiranu cestu već na uredno asfaltiranu. Vodi me neko vrijeme uz vodu i prelazi mjesto gdje se gradi most, ravno kroz jezero, kao dio nove ceste. Vidio sam to i prije, ali opet odmahujem glavom u nevjerici da se tako nešto kod nas navodno može napraviti bez ikakvih problema: pomislili biste da je tako posebno područje na neki način zaštićeno, ali očito nije tako.

Vraćam se biciklom do svoje baze u Chiang Raiju preko Wiang Chaija. 84 km na brojaču kilometara, debeli sloj prašine na biciklu i neizbrisiv osmijeh na mom licu: rezultat još jednog prekrasnog jutra u Tajlandu.

Danas poslijepodne u bazen!

Ovako izgleda Nong Luang nedugo nakon kišne sezone