Generali koji su upravljali: Phin Choonhavan

Phin Choonhavan (Foto:Wikipedia)

Ako postoji jedna konstanta u više nego turbulentnoj tajlandskoj politici u zadnjih stotinjak godina, onda je to vojska. Od vojnog državnog udara 24. lipnja 1932., kojim je okončana apsolutna monarhija, vojska je preuzela vlast u Zemlji osmijeha čak dvanaest puta.

Posljednji put to se dogodilo 22. svibnja 2014., kada je načelnik glavnog stožera vojske, general Prayut Chan-o-cha, smatrao potrebnim dovesti stvari u red u Tajlandu, koji je u to vrijeme bio pogođen političkom nestabilnošću, s državni udar.

Mnogi od tih pučeva donijeli su korist uključenim generalima, a neki su ostavili uvjerljiv trag u tajlandskoj povijesti. Zato ću se u brojnim prilozima za Thailand blog ukratko osvrnuti na ove izuzetne 'političare', njihove živote i njihove motive.

Danas ću odvojiti trenutak da razmislim o jednoj od najzagonetnijih ličnosti u tajlandskoj politici, maršalu Phinu Choonhavanu. Taj čovjek drži rekord kao tajlandski premijer s najkraćim stažem: na toj je poziciji bio od 8. do 10. studenoga 1947., ali njegov utjecaj i utjecaj njegove obitelji jedva da su bili jednaki u Zemlji osmijeha. Njegova je obitelj postala glavni primjer onoga što se u Tajlandu opisuje kao politički trakun (ตระกูลการเมือง ili ตระกูลนักการเมือง); nepotistička politička obiteljska dinastija koja se političkim djelovanjem isticala kroz najmanje dvije generacije. Aktivnost, koja se često odlikovala ne samo mjestima u parlamentu, kabinetu, senatu, pa čak i premijeru, već i zauzimanjem visokih vojnih i civilnih položaja u birokraciji.

Uplitanje Choonhavana u politiku datira iz 1947. i proteže se do početka 21. stoljeća.^e stoljeća. Prvi član obitelji koji je ušao u politiku bio je Phin Choonhavan. Rođen je 14. listopada 1891. u obitelji liječnika Kaia koji je emigrirao u Siam iz Chaoshana u Kini i Lim Honga koji je emigrirao iz Shangoua. Bavili su se iskorištavanjem voćnjaka i tradicionalnom medicinom. Stoga je ekonomski kapital bio prilično ograničen, ali obitelj nije bila siromašna. Međutim, Phinove mogućnosti obrazovanja bile su pod hipotekom njegove obiteljske prošlosti. Nisu baš dobri u opuštenom sjedenju, etnički Sino-Tajlanđani nisu baš voljeni.

Kako bi stekao obrazovanje, zaređen je za budističkog početnika i čak je proveo neko vrijeme u prestižnom hramu u Bangkoku. Međutim, njegovo školovanje nije išlo kako je trebalo te je nekoliko puta prekidano jer je morao mijenjati školu ili pratiti starijeg redovnika u unutrašnjost. Na jednom od tih prekida otišao je kući posjetiti svoju obitelj. Tamo mu je rečeno da mora odslužiti vojni rok. Umjesto toga odabrao je Višu vojnu školu i tako postao niži časnički kandidat. Tamo je brzo završio program obuke i diplomirao kao najbolji u svojoj klasi. To ga je osposobilo za upis na Vojnu akademiju. Nakon što je diplomirao, dodijeljen je jedinici u garnizonu u Ratchaburiju. Dobro mu je išlo jer je već 1929. dogurao do bojnika. Dok je bio stacioniran u Ratchaburiju, dobio je službenu titulu Luang Chamnanyutthasat, čime je postao dijelom nižeg plemstva.

Dana 24. lipnja 1932., nezadovoljna vojska i civili ujedinjeni u Khana Ratsadon ili Narodnu stranku, izveli su državni udar koji je naglo okončao apsolutnu monarhiju. Bio bi to ključan trenutak u njegovom životu. Uostalom, ovaj je udar ozbiljno ugrozio Phinovu vojnu karijeru. Uostalom, njegovi vrlo kolegijalni odnosi sa svojim zapovjednikom, koji je bio član kraljevske obitelji, nisu prošli nezapaženo od strane novih vladara. Sumnjalo se da je rojalist. Tu je sumnju potaknula činjenica da mu je nadređeni naredio da na dan puča otputuje u Bangkok u tajnu misiju kako bi procijenio situaciju i potencijalnu opasnost za članove kraljevske obitelji.

Phin je izbjegao goli otpust iz vojske tek nakon izravne intervencije potpukovnika Plaeka Phibunsongkhrama koji ga je, kao njegov bivši kolega na vojnoj akademiji, dobro poznavao i jamčio za njegov karakter i lojalnost. Ovo svjedočenje jednog od novih moćnika nije ga spriječilo da nestane na nekoliko mjeseci iza visokih zidina 'preodgojnog logora'... Ubrzo nakon toga Phinova se sudbina ponovno promijenila, kada se u listopadu 1933. usko uključio u razbijanje prorojalistička kontrarevolucija koju je vodio princ Bowaradet. Phibunsongkhram je bio taj koji je vodio operacije protiv rojalističkih pobunjenika. Za to se, među ostalima, obratio Phinu, kojeg je jako cijenio zbog njegove vojne stručnosti. Ali možda je to bio i test kojim se testirala Phinova lojalnost novom režimu. Uspješno slamanje Bowaradet pobune ne samo da je ojačalo Phibunsov položaj kao novog moćnog čovjeka u vladi, već i Phina koji je sada otvoreno povezao svoju sudbinu s Phibunovom. Odluka koja mu nije naškodila.

Nakon što je Phibun postao premijer 1936., Phinova vojna karijera krenula je strmoglavo. U Francusko-tajlandskom ratu, koji se vodio u Indokini između listopada 1940. i 28. siječnja 1941., postigao je nekoliko uspjeha koji su učvrstili njegovu reputaciju vještog vojnika. Stoga nije bila slučajnost da je Phibun u proljeće 1942., nakon brzog napredovanja japanskih trupa, okupio tajlandske ekspedicione snage, Thap Phayap ili Sjevernu vojsku, da zauzmu 'izgubljene teritorije' u Burmi, Phin je imenovan za zapovjednik III^e Podjela. Istjerao je kineski LV^e Divizija iz Loikawa i zauzela Kentung. Nagrađen je ne samo promaknućem u general-pukovnika, već i mjestom vojnog guvernera država Shan.

Međutim, isprepletenost njegove sudbine s sudbinom Phibuna imala je i lošu stranu. To je postalo vrlo jasno u kolovozu 1944. kada je parlament prisilio Phibuna da podnese ostavku. Phibunovi protivnici namučili su se da očiste osramoćenu maršalovu pratnju, a samo nekoliko tjedana kasnije Phin, odmah umirovljen, izležavao se u roditeljskim voćnjacima...

Međutim, to nije značilo da je njegova uloga gotova. U ranim jutarnjim satima 8. studenoga 1947., on i njegov šogor, policijski general Phao Sryanond, te uz potporu prognanog Phibuna, vodili su puč bez krvi protiv sadašnjeg premijera admirala Thamronga Nawasawata. Bio je to prvi uspješan pokušaj državnog udara od 1932. Ovaj je udar ilustrirao – po tko zna koji put – goleme, djelomično ideološke podjele koje su prevladavale unutar tajlandskih oružanih snaga. Od 1932. mornarica je uglavnom podržavala buržoasku frakciju Narodne stranke koju je vodio odvjetnik Pridi Banomyong, koja je okončala apsolutnu monarhiju. To je ubrzo dovelo do trvenja s vojskom i -embrionalnim- zrakoplovstvom koji su bili na Phibunovoj strani. Dok su Phibun i vojska surađivali s Japancima tijekom japanske okupacije, mornarica je stala na stranu Saveznika i Slobodnog tajlandskog pokreta. Iza kulisa, neki od najviših mornaričkih časnika također su bili uključeni u politički pad Phibuna 1944., što je samo povećalo neprijateljstvo između dva tabora.

Pridi i Thamrong uspjeli su pobjeći uhićenju i pružio im je utočište admiral Sindhu Songkhramchai u mornaričkom stožeru na obalama Chao Phraye. Uz pomoć britanskog savjetnika i američkog vojnog atašea, Pridi je uspio pobjeći iz zemlje – na Phibunovu frustraciju. Phin je kratko, od 8. do 10. studenoga 1947., bio privremeni premijer prije nego što je Phibun – prema dogovoru – preuzeo vlast. Phinova odanost Phibunu se isplatila. Početkom 1948. ne samo da je unaprijeđen u feldmaršala i vrhovnog zapovjednika tajlandskih oružanih snaga, nego je preuzeo i političku vlast kao zamjenik premijera. Ali lijepe pjesme nikad ne traju dugo, kao što kaže mudra izreka, a 16. rujna 1957. definitivno je bio amen za Phibuna i Phina. Feldmaršal Srisdi Dhanaraja organizirao je državni udar koji je Phibunu donio još jedno – i ovaj put trajno – progonstvo i suspendirao Phina… Ništa od toga, međutim, nije učinilo Phina da nestane u zaboravu. Za razliku od Phibuna ili Phayoa, on nije bio otjeran iz zemlje. Uskoro je napravio slatke peciva s novim jakim čovjekom, feldmaršalom Saritom Thanaratom, koji je preuzeo dužnost novog premijera 9. veljače 1959. godine.

Državni udar 1947. označio je početak obitelji Choonhavan kao političkog trakuna. Obitelj Choonhavan i pet drugih povezanih obitelji poznate su kao grupa Rajakru ili Ratchakru. Grupa Ratchakru dobila je ime po ulici u kojoj je živjela većina članova grupe: Soi Ratchakru, Phahon Yothin 5 u Phaya Thaiju, Bangkok. Grupa se sastojala od šest obitelji povezanih bračnim vezama koje su kroz nekoliko generacija ostavile traga na Tajlandu... Njihovu bazu moći, osim politike, uglavnom je činilo visokoprofitabilno poslovno carstvo koje je izgradio Phin Choonhavan. Ovo carstvo uključuje ne manje od 32 tvrtke, uključujući 10 financijskih institucija, 15 industrijskih i transportnih tvrtki i 7 trgovačkih tvrtki… Brzo rastuće veze koje je Phin uspostavio sa Saritom protežu se kroz ovu, u posljednjoj četvrtini 20.^e stoljeća vrlo moćna skupina.

Grupa je bila najutjecajnija od 1947. do 1957. i ponovno tijekom kasnih 1980-ih do 1991. U kasnijem razdoblju, Phinov jedini sin, general Chatichai Choonhavan, bio je taj koji je postao zapažen. Uz vojnu karijeru – koju je uvelike zahvalio obiteljskom odnosu s vrhovnim zapovjednikom – izgradio je i vrlo uspješnu karijeru diplomata i političara. Nekoliko je puta bio ministar, a premijer je bio od 1988. do 1990. godine. Njegova supruga Thanpuying Boonruen Choonhavan, rođena Sophot, bila je u srodstvu i štićenica princeze Srinagarindre, majke budućeg kralja Rame IX. Njihov sin Kraisak krenuo je očevim stopama. Bio je zamjenik predsjednika Demokratske stranke od 2008. do 2011. i predsjedao je Odborom za vanjske poslove Senata od 2001. do državnog udara 2006. godine. Ranije se već učinio korisnim kao diplomat uspješno vodeći mirovne pregovore s Kambodžom između 1989.-1991.

Phinov zet, general Pramarn Adikreksam, koji je bio izvršni direktor Thai Textile Company osnovane 1954., ne samo da je odigrao ključnu ulogu u razvoju poslovnih interesa grupe, već je jedno vrijeme bio i zamjenik ministra industrije i komunikacija te jedan od utemeljitelja Chat Thai stranke 1973. Pramarnovi sinovi Pongpol i Yongyol izgradili su poslovnu i političku karijeru koja je Pongpolu dva puta donijela mjesto vicepremijera. Zadnji put se to dogodilo od 2001. do 2003. pod Thaksinom Shiniwatrom. Nakon državnog udara 2006., njenu Thai Rak Thai stranku raspustio je Ustavni sud i Pongpol je izgubio svoja politička prava na pet godina. Od tada, pod svojim 'imenom' Paul Adirex, aktivan je kao pisac.

Kao rezultat toga, grupa Ratchakru mogla se pohvaliti ne samo premijerom, već i nekoliko zamjenika premijera i brojnim ministrima. Danas su neki članovi i dalje politički aktivni, ali je utjecaj grupe drastično opao. Međutim, unatoč slabljenju utjecaja, Ratchakru grupa je bila i ostala, nakon klana Shinawatra, najveći i najutjecajniji politički trakun u modernoj tajlandskoj povijesti.