Književno botaničko iskustvo

Ne, dragi čitatelji bloga, neću govoriti o nekoj hvale vrijednoj biljci ili vodiču kroz prirodu, već o jednom vrlo posebnom, ali nažalost kod većine Farang potpuno nepoznato mjesto.

Za većinu stranaca, pa čak i iseljenika koji su ovdje već duže vrijeme, tajlandska književnost ili poezija obično je plemenita nepoznanica i za to postoji mnogo razloga, od nedostatka interesa do nedostatka volje da se stvarno nauči jezik. Pitajte većinu Farang koji su već proveli dosta tajlandskih godina na šalteru oko pet suvremenih tajlandskih pisaca i vjerojatno vam neće odgovoriti. Ako je za utjehu: mnogi Tajlanđani ni ovo ne mogu...

Godinama sam promatrao ono što sam nazvao seciranje tajlandskog društva s čuđenjem, ali i zabrinutošću. U obrazovanju se malo pažnje posvećuje književnosti u najširem smislu te riječi. Bez obzira radi li se o domaćim ili stranim plodovima pera. Čini se da vlada nije baš sklona ulagati mnogo u projekte koji potiču više čitanja ili veću potrošnju knjiga. Na primjer, ponuda knjižnicama iu knjižnicama na Tajlandu može se nazvati prilično oskudnom i mislim da je to podcjenjivanje. Ne može se poreći da se knjige jedva nalaze u većini prosječnih tajlandskih obitelji, ali to je, da budemo jasni, globalni fenomen, jer se to jednako odnosi na Schiedam, Dendermonde ili Ypres kao i na Lopburi, Rayong ili Buriram… Tajlandska mladež željno proždire uvezen iz Japana mangastripove ili radije igra igrice na njima Playstation nego probijati se kroz dobru knjigu. Ukratko, budućnost, barem što se kulture čitanja tiče, nije baš ružičasta. Ovo su samo zapažanja koja neće razveseliti nijednog knjigoljupca…

Svaka inicijativa za promicanje književnosti u Tajlandu stoga je, po mom mišljenju, lijep bonus. otkrio sam Središnji književni botanički vrt u Khao Prathap Changu u okrugu Chom Bueng blizu Ratchaburija, zapravo sasvim slučajno tijekom jedne od mojih potraga za ostacima zloglasne tajlandsko-burmanske željeznice iz Drugog svjetskog rata. Iako termin Botanički vrt možda nije precizan opis za ovu veliku parkovnu površinu koja uključuje nekoliko tematskih zona i šetnica. Uostalom, ovo se mjesto ne može usporediti s klasičnim zapadnjačkim konceptima botaničkih vrtova kao što su Leiden Hortus botanicus, Nacionalni botanički vrt u Meiseu ili čak Keukenhof.

Nemam pojma tko je osmislio koncept ovog vrta i upiti na licu mjesta nisu me nimalo opametili, ali barem je to bio kreativan i umjetnički um. Park koji se prostire na površini većoj od 4.000 ha. uglavnom mješovitog šumskog područja, nalazi se na obroncima planina Prathapchang nasuprot lokalno poznate špilje Khao Bin. Upravljanje parkom, s obzirom na njegovu veličinu, povjereno mu je Odjel za nacionalne parkove, zaštitu divljih životinja i biljaka. Na različitim parcelama može se pronaći širok izbor biljaka, drveća i grmlja na ovoj lokaciji koji se pojavljuju u desetak dobro poznatih tajlandskih epskih pjesama, narodnih priča i knjiga kao što su Khun Chang Khun Paen, de Ramakien, Da Lhang, Phra Aphai Manee, Lilit Phralor, Lilit Talengphao, Aunnarut i Niras Muangphet. Ukupno ima 33 radnje u kojima je 337 različitih vrsta biljaka i drveća okupljeno oko književnih tema. Ne samo da možete posjetiti obavezni biljni vrt, već Auttayarn Dokmaivrt pjesme i budistički meditativni vrt, ali možete i vi Pruksa Nanaphan– slijedite prirodnu stazu koja vas vodi pored 13 tematskih cvjetnih postaja. Za one koji žele temeljito istražiti prirodni rezervat, moguće je rezervirati noćenje i potom prošetati širokim područjem pod vodstvom školovanog vodiča.

A primjer Khao Prathap Changa očito djeluje zarazno i ​​nadahnjujuće jer također u srcu Isaana, točnije u Roi Etu, sada možete posjetiti Literature Botanički vrt u nacionalnom šumskom rezervatu Dong Mai-i u Pha NamYoi (Nong Phok). Međutim, još nisam imao priliku to počastiti posjetom…