Naslovnica knjige: Tajlandska vojna moć: Kultura strateške prilagodbe

Ne odajem vam tajnu kada kažem da je utjecaj tajlandske vojske na društvena i politička zbivanja u zemlji u prošlom stoljeću bio neizostavan. Iz državnog udara u državni udar, vojna kasta ne samo da je uspjela učvrstiti svoju poziciju nego i – i to sve do danas – zadržati kontrolu nad državnom vladom. 

Unatoč pokazivanja mišića kod kuće i primarne uloge koju vojska ima u naciji i društvu, vojna snaga tajlandskih oružanih snaga u široj regiji ostala je relativno ograničena. I to je prilično neobično. Australski stručnjak za obranu dr. Gregory Vincent Raymond, koji je upravljao odnosima između australskog veleposlanstva i tajlandske vojske u Bangkoku između 2005. i 2008., ispituje kako je do toga došlo u ovoj fascinantnoj knjizi.

Autor nije sasvim u krivu kada tvrdi da je u tajlandskom kolektivnom sjećanju nacionalistička borba protiv kolonijalizma uzdignuta u povijesni kanon. Prema njegovim riječima, to je jedan od čimbenika koji do danas određuju stav za koji tajlandski narod vjeruje da ga treba zauzeti na međunarodnom forumu i koji snažno utječe na njegove međunarodne odnose. To je dio onoga što autor opisuje kao strateška kultura ili strateška kultura Tajlanda. Koncept koji on definira kao 'javni i zajednički simboli narativa koji se tiču ​​pitanja vojne sile'koji se prema njemu sastoji od'političko-vojni mentalni modeli povijesti koje donositelji odluka koriste za tumačenje prošlosti i koji ograničavaju razmišljanje o dostupnim političkim opcijama'. Prema autoru, ovu kulturu u Tajlandu podupiru dva vojno-politička narativa koja se temelje i odnose na povijesne izazove tajlandskoj nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu.

Prvo, postoji tradicija o padu sijamske prijestolnice Ayutthaye 1767. Događaj koji se u zemlji još uvijek doživljava kao povijesna trauma. U mnogim tajlandskim povijesnim djelima, ali iu popularnoj kulturi s medijima kao što su stripovi ili igrani filmovi, uzrok zauzimanja grada od strane Burmanaca i raspada kraljevstva pripisuje se nedostatku nacionalnog jedinstva. Pouka izvučena iz ovoga je da je nacionalna sigurnost prvenstveno stvar nacionalnog jedinstva pod vrhovnom vlašću kralja.

Druga priča je ona o europskim putovanjima kralja Chulalongkorna. Kada je krajem devetnaestog stoljeća postalo jasno da zapadne sile, posebno Francuska i Velika Britanija, gledaju na jugoistočnu Aziju i da je teritorijalni integritet Sijama bio ugrožen zbog njihove gladi za zemljom, nagrada za Sijam otputovala je na Zapad kako bi potražila potporu i uvjerila ih Čelnici europskih država i vlada izjavili su da je Siam civilizirana nacija, jednaka svojim državama i da se stoga ne može jednostavno kolonizirati. Ostaje za vidjeti jesu li ta putovanja 'dobre volje' doista imala ikakvog učinka, ali u tajlandskom kolektivnom sjećanju u kojem se njeguje sjećanje na ovog monarha, o tome nema sumnje ni trenutka. Pouka koju je Tajland izvukao iz ove priče je da se zemlja ne treba oslanjati samo na diplomaciju već i na obrambeni aparat koji uvijek vodi računa o okolnostima.prilagođeno upravljanje međunarodnim odnosima' je prioritet.

Na temelju triju povijesnih slučajevi naime tajlandski vojni doprinos tijekom Prvog svjetskog rata, vijetnamska invazija Kambodže 1978.-1989. i granični sukob oko Phrae Viharna plus opsežna analiza tajlandskih proračuna za obranu, autor ispituje poštuje li i kako tajlandska vojna kasta gore spomenuta načela. Ova knjiga jasno pokazuje da je tajlandski vojni aparat prvenstveno usmjeren na obranu i da ga malo zanimaju međunarodne avanture. Koncept za koji vjerujem da će prije ili kasnije morati biti testiran protiv ekspanzionizma Kineske Narodne Republike. Nevjerojatna je činjenica da ova knjiga pokazuje da je u nedavnoj anketi od 1.800 tajlandskih časnika, većina njih vidjela veću prijetnju u Sjedinjenim Državama nego u Narodnoj Republici Kini...

Mislio sam da je ovo zanimljiva knjiga koja se također vrlo lako čita. U ovim vremenima rastuće geopolitičke nestabilnosti u regiji, ova knjiga je obavezna za sve koji se zanimaju za ova pitanja. Nudi vrlo informativan uvid u strukturu moći tajlandskih oružanih snaga i kako se one pozicioniraju ne samo na međunarodnoj razini, već posebice u odnosu na društvo koje bi trebale braniti. Također vodi do novih uvida u to kako vojna moć služi širim političko-društvenim i ekonomskim ciljevima i jesu li oni podređeni strateškim konceptima koji se kratkoročno i dugoročno smišljaju u Bangkoku.

'Tajlandska vojna moć: kultura strateške prilagodbe' objavio je NIAS Press, Kopenhagen, 2018., a distribuira Silkworm Books, Chiang Mai. Knjiga ima 304 str. i košta 850 Bath. ISBN: 9788776942403

1 odgovor na “Recenzija knjige: 'Tajlandska vojna moć: kultura strateškog prilagođavanja'”

  1. Rob V. kaže dalje

    Ovu knjigu svakako vrijedi pročitati, Jan, također je na mojoj polici. To jasno pokazuje kako je vojska gotovo potpuno nesvjesna stranih prijetnji, ali prije svega ima pipke i interese posvuda na nacionalnoj razini. Trenutno čitam "Infiltriranje u društvo: poslovi unutarnje sigurnosti tajlandske vojske" autora Puangthonga Pawakapana, objavljeno početkom ove godine putem ISEAS-a (promocija s popustom od travnja do svibnja od 50%). To se također odnosi na tajlandsku obranu i kako se ona uglavnom tiče "unutarnje nacionalne sigurnosti", posebno s ISOC-om. Jeste li znali da u godišnjem obrambenom proračunu postoji i stavka za npr. turizam? Tajlandska vojska upliće se u razne stvari koje nemaju nikakve veze s obranom. Sve vrlo posebno.

    FCCT (Klub stranih dopisnika Tajland) također je imao nekoliko foruma o ovoj temi, uključujući:
    - https://www.youtube.com/watch?v=OFcteKGlkZA o tajlandskoj vojnoj moći
    - https://www.youtube.com/watch?v=Ob9xq9tzOQo o infiltriranju u društvo


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu